Main Index: Croatian Bible

Haggai 2

[1]
[2]

2:1 Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja:

2:2 “Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom svećeniku, i ostalom narodu:

2:3 ‘Ima li još koga među vama koji vidje ovaj Dom u njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k’o ništa u vašim očima?

2:4 Budi, dakle, junak, Zerubabele – riječ je Jahvina – budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče! Budi junak, narode sve zemlje – riječ je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! – riječ je Jahve nad Vojskama!

2:5 Po obećanju što ga vama dadoh kad izađoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!’

2:6 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno.

2:7 Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit ovaj Dom’ – kaže Jahve nad Vojskama.

2:8 ‘Moje je zlato, moje je srebro’ – riječ je Jahve nad Vojskama.

2:9 ‘Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga’ – riječ je Jahve nad Vojskama. ‘I na ovom ću mjestu dati mir’ – riječ je Jahve nad Vojskama.”

2:10 Dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja Darija, dođe riječ Jahvina preko proroka Hagaja:

2:11 Ovako govori Jahve nad Vojskama. “Pitaj svećenike što kaže Zakon i reci:

2:12 ‘Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posvećeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?'” Svećenici odgovoriše: “Ne!”

2:13 Hagaj dalje upita: “Kad bi netko koji se onečistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo nečisto?” Svećenici odgovoriše: “Bilo bi nečisto.”

2:14 Onda Hagaj ovako reče: “Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod preda mnom – riječ je Jahvina – takvo je svako djelo ruku njihovih, i sve što ovdje prinose: sve je nečisto!”

2:15 “A sada, promislite u srcu, od današnjega dana unapredak: Prije negoli se poče stavljati kamen na kamen u Jahvinu Svetištu,

2:16 kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset!

2:17 Udarao sam snijeću, medljikom i grÓadom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni” – riječ je Jahvina.

2:18 “Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak – od dvadeset i četvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin, pripazite dobro

2:19 ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu rađali! Al’ od ovog dana ja ću blagosloviti.”

2:20 Dvadeset i četvrtoga dana istoga mjeseca dođe riječ Jahvina Hagaju drugi put:

2:21 “Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: ‘Ja ću potresti nebesa i zemlju!

2:22 Oborit ću prijestolja kraljevstvima i uništit ću moć kraljevima naroda. Prevrnut ću bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit će oboreni, past će od mača brata svojega.'”

2:23 “Toga dana” – riječ je Jahve nad Vojskama – “uzet ću te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo moja” – riječ je Jahvina – “i stavit ću te kao pečatnjak, jer tebe izabrah” – riječ je Jahve nad Vojskama.