We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

[Providence] insists that everything (yes, everything) that happens does so because God wills it to happen, wills it to happen before it happens, wills it to happen in the way that it happens. Such a view signals immediately that history is not arbitrary or fortuitous; neither is it “simple determinism,” “Que Sera, Sera” or, “whatever will be, will be,” as though our own choices and involvement have no relevance whatsoever, a fatalistic view more reflective of Islam than biblical Christianity.
Derek Thomas

It is often ignorantly and frivolously charged against Christian men that it is selfish in them to seek heaven and glory for their own souls; but no man who is truly seeking salvation will be moved by that accusation. When men really begin to seek their salvation, and to turn their faces to the glory of heaven, then it is that all selfish and ignoble desires receive their death-blow. It is not selfish, surely, for the diseased to seek healing, or the hungry food, or the prodigal his father’s house. So far from this being a sign that the heart is selfish, there is no surer sign that it is being sanctified.
Alexander Whyte

FREE Online Croatian Bible. 1 Thessalonians Chapter 2:1-20.

Main Index: Croatian Bible

 

1 Thessalonians 2

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]

2:1 Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan.

2:2 Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje.

2:3 Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare,

2:4 nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša.

2:5 Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni – Bog nam je svjedok – prikrivenom pohlepom.

2:6 Niti smo od ljudi iskali slavu – ni od vas, ni od drugih –

2:7 premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.

2:8 Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli.

2:9 Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas.

2:10 Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima.

2:11 Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,

2:12 poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.

2:13 Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima.

2:14 Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova,

2:15 koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive

2:16 kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.

2:17 A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas – licem, ne srcem – brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice.

2:18 Zaista, htjedosmo k vama – ja, Pavao, i jednom i dvaput – ali nas je spriječio Sotona.

2:19 Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični – zar možda ne i vi? – pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku?

2:20 Vi ste doista slava naša i radost!