Main Index: Croatian Bible
Deuteronomy 32
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
32:1 “Sluajte, nebesa, sad ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih!
32:2 Nek’ mi nauk dadi poput kie, kao rosa riječ nek’ moja pada, kao kiica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!
32:3 Jer, Jahvino ću ime uznositi, a vi Boga naeg veličajte!
32:4 On je Stijena, djelo mu je savreno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pravičan.
32:5 Oni mu se iznevjerie – nisu mu sinovi, već nakaze sinovske, porod izopačen i prepreden.
32:6 Tako li uzvraća Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postoji?
32:7 Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od narataja do narataja. Oca svoga pitaj, i poučit će te, pitaj starije, pa će ti kazati.
32:8 Kad je Vinji batinu dijelio narodima, kad je razmjetao sinove čovječje, odredi im međe po broju Bojih sinova:
32:9 tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova batina.
32:10 U zemlji stepskoj on ga je naao, u pustinjskoj jezivoj pustoi. Obujmio ga, gajio ga i čuvao k’o zjenu oka svoga.
32:11 Poput orla to bdi nad gnijezdom, nad svojim orlićima lebdeći, tako on krila iri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.
32:12 Jahve sam njega je vodio, tuđeg boga s njim ne bijae.
32:13 Povede ga po visočjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz pećine i ulja iz tvrde stijene;
32:14 kravljeg masla i ovčjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova baanskih i jaraca, sa salom itnih bubrega, i napoji ga pjenuavom krvlju grođa.
32:15 Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Jeurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja.
32:16 Tuđim bozima učinie ga ljubomornim, razjarie ga gnusobama.
32:17 rtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, doljacima koji stigoe nedavno i koje oci njihovi ne tovahu.
32:18 Odnemaruje Stijenu to te na svijet dade, ne sjeća se vie Boga koji te rodi!
32:19 Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kćeri.
32:20 Lice ću im svoje sakriti, reče, i vidjet ću to će biti od njih. Jer izopačeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.
32:21 Nitavnim me bogom na ljubomor potakoe, razdraie me nitavilima svojim, i ja ću njih ljubomornim učinit’, pukom nitavnim, razdrait ću ih glupim nekim narodom!
32:22 Da, moga gnjeva poar je usplamtio i gorjet će do dubina eolskih; prodrijet će zemlju i sve to ona rađa, saeći joj brda do temelja.
32:23 Nevolje na njih ću svaliti, na njih ću svoje istroiti strijele.
32:24 Od gladi će umirati, ognjica i poast njih će trovati. Poslat ću na njih zub zvjerinji i otrov zmija to prahom gmiu.
32:25 Vani će mač zatirati djecu, a strava će vladati unutra. Ginut će jednako momak i djevojka, dojenče i starac sjedokos.
32:26 Rekoh: U prah ću ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.
32:27 Ali se bojah ruga dumanskoga: mogli bi im prevarit’ se protivnici, pa da kau: ‘Pobjeda je naa, nije to Jahvina izvela ruka.’
32:28 Jer narod je to neupućen, otroumlja u njih nema.
32:29 Da su mudri, već bi se i dosjetili, razabrali to ih očekuje.
32:30 Kako da jedan tisuću u bijeg nagna, i deset tisuća da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izručio?
32:31 Al’ stijena im nije poput nae Stijene; osuđeni su nai neprijatelji.
32:32 Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; grođe im je grođe otrovno, grozdovi im grozdovi gorčine;
32:33 njihovo je vino otrov zmijski, estok jed otrovnice ljute.
32:34 Al’ nije li on u mene poput dragulja, zapečaćen u mojim riznicama?
32:35 Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se blii!
32:36 (Pravdu će Jahve dati svome puku, saalit se nad slugama svojim.) Vidjet će da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.
32:37 Tad će reći: ‘Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu?
32:38 Oni to su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?’ Neka se dignu i neka vam pomognu, nek’ vam budu zaklonite!
32:39 Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).
32:40 Da, svoju ruku ja diem prema nebu i kaem: Ne bio ja iv vječito
32:41 ako naotrivi mač svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dumanima, da naplatim onima koji mene mrze.
32:42 Strijele svoje opojit ću krvlju i mač moj najest će se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dumanskih vrhovnika.
32:43 Kličite, o nebesa, s njime, oboavajte ga, sinovi Boji! Kličite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer će krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit’ dumanima, naplatit će od onih koji njega mrze, očistit’ od grijeha zemlju svog naroda.”
32:44 Dođe Mojsije s Jouom, sinom Nunovim, te izgovori u ui naroda riječi ove pjesme.
32:45 Kad Mojsije izgovori sve ove riječi svemu Izraelu,
32:46 reče im: “U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih dre vreći sve riječi ovoga Zakona.
32:47 TÓa nije to za vas prazna riječ jer ona je va ivot. Zbog ove riječi ivjet ćete dugo na zemlji koju ćete, preavi Jordan, zaposjesti.”
32:48 Toga istog dana Jahve reče Mojsiju:
32:49 “Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju – ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu – pa pogledaj zemlju kanaansku to ću je dati u posjed Izraelcima.
32:50 Onda umri na gori na koju se uspne i pridrui se svojim precima kao to je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridruen svojima.
32:51 A to zato to ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadea, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima.
32:52 Zato će samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neće ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.”