And who and what are ministers themselves? Frail men, fallible, sinning men, exposed to every snare, to temptation in every form; and from the very post of observation they occupy, the fairer mark for the fiery darts of the foe. They are no mean victims the great Adversary is seeking, when he would wound and cripple Christ’s ministers. One such victim is worth more to the kingdom of darkness than a score of common men; and on this very account, the temptations are probably more subtle and severe than those encountered by ordinary Christians. If this subtle Deceiver fails to destroy them, he artfully aims at neutralizing their influence by quenching the fervor of their piety, lulling them into negligence, and doing all in his power to render their work irksome. How perilous the condition of that minister then, whose heart is not encouraged, whose hands are not strengthened, and who is not upheld by the prayers of his people! It is not in his own closet and on his own knees alone that he finds security and comfort and ennobling, humbling and purifying thoughts and joys; but it is when his people also seek them in his behalf that he becomes a better and happier man and a more useful minister of the everlasting gospel.
Gardiner Spring

FREE Online Croatian Bible. Joshua Chapter 5:1-15.

Main Index: Croatian Bible

 

Joshua 5

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]

5:1 Pošto su čuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osušio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeđoše, zastade im srce i nestade im junaštva pred Izraelcima.

5:2 U to vrijeme Jahve reče Jošui: “Načini sebi kamene noževe i ponovo obreži Izraelce.”

5:3 Jošua načini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu.

5:4 A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju.

5:5 Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta,

5:6 jer su četrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oči neće vidjeti zemlju koju je obećao njihovim ocima – zemlju u kojoj teče mlijeko i med.

5:7 Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jošua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo.

5:8 Kad je bio obrezan sav narod, počivali su u taboru sve dok nisu ozdravili.

5:9 Tada reče Jahve Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana.

5:10 Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uvečer četrnaestoga dana u mjesecu.

5:11 A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja.

5:12 I mÓana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.

5:13 Kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oči i ugleda čovjeka kako pred njim stoji s isukanim mačem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: “Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?”

5:14 A on odgovori: “Ne, ja sam vođa vojske Jahvine i upravo sam došao …” Tada Jošua pade ničice, pokloni mu se i reče: “Što zapovijedaš Gospodaru, sluzi svome?”

5:15 A vođa vojske Jahvine odgovori Jošui: “Skini obuću s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš.” I Jošua učini tako.