We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

I affirm with John 3:16 and 1 Timothy 2:4 that God loves the world with a deep compassion that desires the salvation of all men. Yet I also affirm that God has chosen from before the foundation of the world whom He will save from sin. Since not all people are saved we must choose whether we believe (with the Arminians) that God’s will to save all people is restrained by His commitment to human self-determination or whether we believe (with the Calvinists) that God’s will to save all people is restrained by his commitment to the glorification of His sovereign grace (Ephesians 1:6,12,14; Romans 9:22-23). This decision should not be made on the basis of metaphysical assumptions about what we think human accountability requires. It should be made on the basis of what the Scriptures teach. I do not find in the Bible that human beings have the ultimate power of self-determination.
John Piper

Thinking of birthdays raises an important question. Some of our most significant events – birthdays, weddings, anniversaries, funerals – honor particular people. At those times, how do we demonstrate that God is at the heart of every celebration? Can we honor God appropriately while focusing so much attention on people? How do we keep God at the center? We can answer those questions in various ways. Paul said, “In Him we live and move and have our being” (Ac. 17:18); “For from Him and through Him and to Him are all things. To Him be glory forever. Amen” (Rom. 11:36). Through Him we have birth and life and every thing and every person in our lives. So God is the reason we have anything to celebrate. He is the ultimate source of our celebrations. As we read in James 1:17, “Every good gift and every perfect gift is from above, coming down from the Father of lights with whom there is no variation or shadow due to change.” When we realize that the child, spouse, the life, the friends, the family are all gifts from our Father, it makes every celebration a “thanksgiving” day, a time to express our heart of thanks to God. Saint Augustine said something that might help us when we worry that making much of a person might somehow be competition for our love of God. “For he loves Thee too little who loves anything together with Thee, which he loves not for Thy sake.” In other words, as my husband explains, “If created things are seen and handled as gifts of God and as mirrors of His glory, they need not be occasions of idolatry – if our delight in them is always also a delight in their Maker.” Thinking about a few special days might help us see how much this truth can play out.
Noel Piper

FREE Online Croatian Bible. Judges Chapter 18:1-31.

Main Index: Croatian Bible

 

Judges 18

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]

18:1 U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljište među Izraelovim plemenima.

18:2 Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoše im: “Idite, istražite zemlju.” I oni dođoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuće, i ondje zanoćiše.

18:3 Kako bijahu blizu Mikine kuće, poznaše glas mladog levita; svratiše se onamo te ga upitaše: “Tko te doveo ovamo? Što tu radiš? I što ćeš tu?”

18:4 A on im odgovori: “Mika je učinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao svećenik.”

18:5 “Upitaj Boga”, kazaše mu, “da znamo hoće li nam uspjeti put koji smo poduzeli.”

18:6 “Idite u miru”, odgovori im svećenik, “put na koji ste pošli po volji je Jahvi.”

18:7 Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha – po običaju Sidonaca – bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima.

18:8 Kad se vratiše svojoj braći u Sori i Eštaolu, braća ih upitaše: “Što ste doznali?”

18:9 Oni odgovoriše: “Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenčine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju.

18:10 Kada dođete, naći ćete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u čemu što rodi zemlja!”

18:11 Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola.

18:12 Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima.

18:13 Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i dođoše do Mikine kuće.

18:14 A ona petorica što bijahu išla izviđati zemlju rekoše svojoj braći: “Znate li da u ovim kućama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što ćete raditi.”

18:15 Skrenuvši, oni uđoše u kuću mladog levita, u Mikinu kuću, i pozdraviše ga.

18:16 I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima,

18:17 ona petorica što su išla izviđati zemlju uđoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a svećenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi.

18:18 Kad su ušli u Mikinu kuću i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, svećenik im reče: “Što to radite?”

18:19 “Šuti”, odgovoriše mu. “Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ćeš nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka nego da budeš svećenikom jednog plemena i roda u Izraelu?”

18:20 Svećenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima.

18:21 Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku i dragocjenosti.

18:22 Bijahu već daleko od Mikine kuće, kad gle – ljudi što življahu u susjednim kućama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima.

18:23 Kada počeše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: “Što ti je? Što ste se skupili?”

18:24 On odgovori: “Uzeli ste moga boga koga sam sebi načinio i svećenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: ‘Što ti je?'”

18:25 Danovci mu odgovore: “Da te više nismo čuli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuću!”

18:26 Danovci odoše dalje, a Mika, videći da su jači od njega, okrenu se i vrati kući.

18:27 I tako, uzevši boga što ga je načinio Mika i svećenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim mačem i spališe grad.

18:28 Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu.

18:29 I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš.

18:30 I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu svećenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.

18:31 I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika načinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu.