Main Index: Croatian Bible
Ruth 1
[1]
[2]
[3]
[4]
1:1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan čovjek ode sa svojom enom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama.
1:2 Taj se čovjek zvao Elimelek, ena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraćani iz Betlehema Judina. Stigoe na Moapske poljane i tu se nastanie.
1:3 Tada Elimelek, Noemin mu, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.
1:4 Oni se oenie Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboravie deset godina.
1:5 Onda umrijee i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga mua.
1:6 Tada se ona die sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je čula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha.
1:7 Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je ivjela, a s njome i njezine snahe; krenue na put da se vrate u zemlju Judinu.
1:8 Noemi tada reče svojim dvjema snahama: “Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao to vi bijaste pokojnicima i meni.
1:9 Neka vam Jahve udijeli da obje nađete mir, svaka u domu svoga mua!” I poljubi ih, a one briznue u plač.
1:10 I rekoe joj: “Ne! Mi ćemo s tobom, tvome narodu.”
1:11 Ali im reče Noemi: “Vratite se natrag, kćeri moje! Zato biste ile sa mnom? Zar ću jo imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muevi?
1:12 Vratite se natrag, kćeri moje, idite samo! Odvie sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: ‘Imam nade da se udam jo noćas i da rodim sinove’ –
1:13 zar biste mogle čekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kćeri moje, tuga bi moja bila veća od vae, jer se ruka Jahvina digla na me.”
1:14 One i opet zaplakae i zajecae. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom.
1:15 Noemi joj reče: “Eto vidi, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!”
1:16 A Ruta joj odgovori: “Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ide, idem i ja i gdje se ti nastani, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.
1:17 Gdje ti umre, umrijet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me to drugo, osim smrti, rastavi od tebe.”
1:18 Videći gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraćati.
1:19 Tako su zajedno ile dok ne dođoe u Betlehem. A kad dođoe u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. “Ma je li ovo Noemi?” – pitahu ene.
1:20 A ona im odgovarae: “Ne zovite me vie Noemi nego me zovite Mara; jer me adaj gorčinom ispunio!
1:21 Odavde sam otila punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. Zato me zovete Noemi kad Jahve posvjedoči protiv mene i Svemogući me u tugu zavi?”
1:22 Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem ba kad je počela etva ječma.