Main Index: Croatian Bible
1 Kings 17
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
17:1 Ilija Tibijac, iz Tibe Gileadske, reče Ahabu: “ivoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu sluim, neće ovih godina biti ni rose ni kie, osim na moju zapovijed.”
17:2 Upućena mu je riječ Jahvina ovako:
17:3 “Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.
17:4 Pit će iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.”
17:5 Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu.
17:6 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio.
17:7 Ali poslije nekog vremena presui potok, jer nije bilo kie u svoj zemlji.
17:8 Tada Iliji dođe riječ Jahvina:
17:9 “Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.”
17:10 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: “Donesi mi malo vode u vrču da pijem!”
17:11 Kad je pola da donese, on viknu za njom i reče joj: “Donesi mi i malo kruha u ruci!”
17:12 Ona odgovori: “ivoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregrti brana u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.”
17:13 Ali joj Ilija reče: “Nita se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.
17:14 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: ‘U ćupu neće brana nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kia padne na zemlju.'”
17:15 Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoe jela, ona, on i njen sin.
17:16 Brano se iz ćupa nije potroilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.
17:17 Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogorala, tako te u njemu nije ostalo daha.
17:18 Tada ona reče Iliji: “to ja imam s tobom, čovječe Boji? Zar si doao k meni da me podsjeti na moj grijeh i da mi usmrti sina!”
17:19 On joj reče: “Daj mi svoga sina!” Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i poloi ga na svoju postelju.
17:20 Tada zavapi Jahvi i reče: “Jahve, Boe moj, zar zaista eli udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivi joj sina?”
17:21 Zatim se tri puta pruio nad dječakom zazivajući Jahvu: “Jahve, Boe, učini da se u ovo dijete vrati dua njegova!”
17:22 Jahve je usliio molbu Ilijinu, u dijete se vratila dua i ono oivje.
17:23 Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: “Evo, tvoj sin ivi!”
17:24 ena mu reče: “Sada znam da si ti čovjek Boji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!”