Main Index: Croatian Bible
Lamentations 1
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
1:1 Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoć naroda puna; postade kao udovica, nekoć velika među narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide.
1:2 Noći provodi gorko plačući, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utjei, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjerie i postae joj neprijatelji.
1:3 Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu tekom. Sad ivi među poganima, ne nalazi počinka. Svi ga gonitelji sustiu u tjesnacima.
1:4 Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, svećenici uzdiu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorčine.
1:5 Tlačitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otila u izgnanstvo pred tlačiteljem.
1:6 Povukla se od Kćeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoe k’o ovnovi koji pae ne nalaze; nemoćni vrludaju ispred goniča.
1:7 Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dumanu u ruke pade a nitko mu pomoći ne prui. Tlačitelji ga gledahu smijući se njegovoj propasti.
1:8 Teko sagrijei Jeruzalem, postade kao nečistoća enina. Svi to ga tovahu, sada ga preziru: jer vidjee golotinju njegovu. On samo plače i natrag se okreće.
1:9 Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao to ga čeka. Duboko je pao, a nikog da ga tjei. “Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje.”
1:10 Neprijatelj posee rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetite, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor.
1:11 Sav narod njegov jeca, traeći kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo ivnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren.
1:12 Svi vi to putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogođen, kojom me Jahve udari u dan estokog gnjeva svoga!
1:13 S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mreu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, oalosti za sva vremena.
1:14 Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti.
1:15 Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uniti uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kćerku Judinu.
1:16 Zato moram plakati, oči mi suze liju, jer daleko je od mene moj tjeitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraeni, odveć silan bijae neprijatelj.
1:17 Sion prua ruke: nema mu tjeitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlačitelje; i tako Jeruzalem postade među njima strailo.
1:18 Jahve, on je pravedan; jer riječi se njegovoj protivih. Oh, čujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladići, svi odoe u izgnanstvo!
1:19 Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevarie. Moji svećenici i starjeine pogiboe u gradu traeći hrane da bi ponovo ivnuli.
1:20 Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grči jer bijah opako prkosan! Vani mač pokosi moje sinove, a unutra – smrt.
1:21 Čuj kako stenjem: nema mi tjeitelja! Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju to si to učinio! Daj da dođe dan to si ga objavio, da njima bude kao meni.
1:22 Neka se pokae sva njina zloća pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao to si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdiem, a srce moje tuguje.