Main Index: Croatian Bible
Jonah 1
[1]
[2]
[3]
[4]
1:1 Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu:
1:2 “Ustani,” reče mu, “idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.”
1:3 A Jona ustade da pobjegne u Tari, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu to je plovila u Tari. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Tari, daleko od Jahve.
1:4 Ali Jahve podie na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te miljahu da će se lađa razbiti.
1:5 Uplaie se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakali, stadoe iz lađe bacati tovar to bijae u njoj. Jona pak bijae siao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom.
1:6 Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: “to spava kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Moda će nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo.”
1:7 Potom rekoe jedni drugima: “Hajde da bacimo drijeb da vidimo od koga nam dođe ovo zlo.” Bacie drijeb i pade drijeb na Jonu.
1:8 Oni mu onda rekoe: “Kai nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom bavi, odakle dolazi, iz koje si zemlje i od kojega naroda?”
1:9 On im odgovori: “Ja sam Hebrej, i tujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju.”
1:10 Ljudi se uplaie veoma i rekoe mu: “to si to učinio!” Jer bijahu doznali da on bjei od Jahve – sam im je to pripovjedio.
1:11 Oni ga zapitae: “to da učinimo s tobom da nam se more smiri?” Jer se more sve bjenje dizalo.
1:12 On im odgovori: “Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.”
1:13 Ljudi uzee veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bjenje dizalo protiv njih.
1:14 Tad zazvae Jahvu i rekoe: “Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog ivota ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: čini kako ti je milo.”
1:15 I uzevi Jonu, bacie ga u more – i more presta bjesnjeti.
1:16 Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoe rtvu Jahvi i učinie zavjete.