Main Index: Croatian Bible
Nahum 3
[1]
[2]
[3]
3:1 Teko gradu krvničkom, pun je lai, prepun grabea, s pljačkanjem on ne prestaje!
3:2 Sluajte! Pucaju bičem! Sluajte! tropot točkova! Konji upropanj, kola poskakuju.
3:3 Konjanici u stremenu, mačevi sjaju, koplja sijevaju … gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotiče!
3:4 Eto plaće za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vjete čarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim čaranjima.
3:5 “Evo me! Tebi!” – riječ je Jahve nad Vojskama. “Na tvoje lice podignut ću skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat ću narodima, tvoju sramotu kraljevstvima.
3:6 Bacit ću na tebe smeće, osramotit ću te, izloiti na stup sramote.
3:7 Svaki koji te vidi, bjeat će od tebe. Reći će: ‘Niniva! Kakva razvalina!’ Tko je moe poaliti? Gdje joj naći tjeitelje?”
3:8 Jesi li tvrđa od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziđe bilo je more, njezini bedemi bile su vode.
3:9 Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoćnici.
3:10 A i ona je otila u progonstvo, morala je ići u suanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskrćima; za ugledne ljude njezine bacali su drijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.
3:11 Tako će i ti biti slomljena, bit će svladana; tako će i ti morati traiti utočite pred dumaninom.
3:12 Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih eli jesti.
3:13 Gledaj svoj narod: sve je ensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje irom se otvaraju neprijatelju; oganj je sagao tvoje prijevornice.
3:14 Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnječi blato, gazi ilovaču, uzmi kalup za opeku.
3:15 A ipak će te oganj saeći i mač potamaniti. Namnoi se kao kukci, namnoi se kao skakavci;
3:16 [16a] umnoi svoje trgovce da ih bude vie nego zvijezda na nebu,
3:17 [17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilaca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.
3:18 Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj rasprio po gorama, nitko ga vie ne moe sakupiti.
3:19 Tvojoj rani nema lijeka! Neizlječiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju pljeću tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjećao na sebi tvoju okrutnost?