Main Index: Croatian Bible
Matthew 22
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
22:1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
22:2 “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
22:3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoe doći.
22:4 Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'”
22:5 “Ali oni ne mareći odoe – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
22:6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
22:7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.”
22:8 “Tada kae slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
22:9 Pođite stoga na raskrća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'”
22:10 “Sluge iziđoe na putove i sabrae sve koje nađoe – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
22:11 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijae odjeven u svadbeno ruho.
22:12 Kae mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo uao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi.
22:13 Tada kralj reče posluiteljima: ‘Sveite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i krgut zubi.’
22:14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”
22:15 Tada farizeji odoe i odrae vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
22:16 Poalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Bojem uči i ne mari tko je tko jer nisi pristran.
22:17 Reci nam, dakle, to ti se čini: je li doputeno dati porez caru ili nije?”
22:18 Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zato me iskuavate, licemjeri?
22:19 Pokaite mi porezni novac!” Pruie mu denar.
22:20 On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?”
22:21 Odgovore: “Carev.” Kae im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Boje.”
22:22 Čuvi to, zadive se pa ga ostave i odu.
22:23 Toga dana pristupie k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitae ga:
22:24 “Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oeni njegovom enom te podigne porod bratu svomu.
22:25 Bijae tako u nas sedmero braće. Prvi se oeni i umrije bez poroda ostavivi enu svom bratu.
22:26 Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
22:27 A nakon svih umrije i ena.
22:28 Kojemu će dakle od te sedmorice biti ena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.”
22:29 Odgovori im Isus: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Boje.
22:30 Ta u uskrsnuću niti se ene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
22:31 A to se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali to vam reče Bog:
22:32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego ivih!”
22:33 Čuvi to, mnotvo osta zaneseno njegovim naukom.
22:34 A kad su farizeji čuli kako uutka saduceje, okupie se,
22:35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskua, upita:
22:36 “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?”
22:37 A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom duom svojom, i svim umom svojim.
22:38 To je najveća i prva zapovijed.
22:39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga blinjega kao sebe samoga.
22:40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
22:41 Kad se farizeji skupie, upita ih Isus:
22:42 “to mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Kau mu: “Davidov.”
22:43 A on će njima: “Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
22:44 Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne poloim neprijatelje tvoje za podnoje nogama tvojim?’
22:45 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?”
22:46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo to.