Main Index: Croatian Bible

James 1

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]

1:1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav.

1:2 Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje

1:3 znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.

1:4 Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.

1:5 Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.

1:6 Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.

1:7 Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina –

1:8 čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.

1:9 Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,

1:10 a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave:

1:11 sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.

1:12 Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.

1:13 Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.

1:14 Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.

1:15 Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

1:16 Ne varajte se, braćo moja ljubljena!

1:17 Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

1:18 Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.

1:19 Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.

1:20 Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.

1:21 Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.

1:22 Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.

1:23 Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:

1:24 promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.

1:25 A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.

1:26 Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

1:27 Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.