Main Index: Croatian Bible
Revelation 14
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
14:1 I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće – na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!
14:2 I začujem s neba glas, kao um voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji začuh bijae kao glas citraa to sviraju na citrama.
14:3 Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starjeinama. Nitko ne mogae naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće – otkupljeni sa zemlje.
14:4 Ti se ne okaljae sa enama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;
14:5 na ustima se njihovim la ne nađe, neporočni su.
14:6 I vidjeh: drugi jedan anđeo leti posred neba s evanđeljem vječnim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku.
14:7 Viče iza glasa: “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dođe čas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!”
14:8 Za njim eto drugog anđela koji govori: “Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!”
14:9 Za njima eto i trećeg anđela koji vikae iza glasa: “Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi ig na čelo ili ruku,
14:10 pit će vino gnjeva Bojega, nerazvodnjeno, natočeno već u čai srdbe njegove! I bit će udaren na muke u ognju i sumporu svetim anđelima naočigled i naočigled Jaganjcu.
14:11 Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi ig s imenom njezinim.”
14:12 U tom je postojanost svetih – onih to čuvaju zapovijedi Boje i vjeru Isusovu.
14:13 I začujem glas s neba: “Pii! Od sada blaeni mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpočinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!”
14:14 I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Čovječji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci otar srp.
14:15 I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama vičući iza glasa onomu to sjedi na oblaku: “Mahni srpom i anji jer dođe čas etvi, zrela je etva zemaljska!”
14:16 I onaj to sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi ponjevena.
14:17 I drugi jedan anđeo iziđe iz hrama nebeskoga. I on imae otar srp.
14:18 I od rtvenika iziđe drugi anđeo – onaj koji ima vlast nad ognjem – pa povika iza glasa onomu, s otrim srpom: “Mahni otrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grođe!”
14:19 I anđeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Bojega.
14:20 Gazila se kaca izvan grada te poteče krv iz kace konjima do uzda, tisuću i est stotina stadija uokolo.