Main Index: Serbian Bible

Psalms 139

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

PS 139:1 Gospode! Ti me kušaš i znaš.
PS 139:2 Ti znaš kad sedam i kad ustanem; Ti znaš pomisli moje izdaleka;
PS 139:3 Kad hodim i kad se odmaram, Ti si oko mene, i sve puteve moje vidiš.
PS 139:4 Još nema reèi na jeziku mom, a Ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
PS 139:5 Sastrag i spred Ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
PS 139:6 Èudno je za me znanje Tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
PS 139:7 Kuda bih otišao od duha Tvog, i od lica Tvog kuda bih pobegao?
PS 139:8 Da izadjem na nebo, Ti si onde. Da sidjem u pakao, onde si.
PS 139:9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
PS 139:10 I onde æe me ruka Tvoja voditi, i držati me desnica Tvoja.
PS 139:11 Da kažem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao videlo oko mene.
PS 139:12 Ni mrak neæe zamraèiti od Tebe, i noæ je svetla kao dan: mrak je kao videlo.
PS 139:13 Jer si Ti stvorio šta je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
PS 139:14 Hvalim Te, što sam divno sazdan. Divna su dela Tvoja, i duša moja to zna dobro.
PS 139:15 Nijedna se kost moja nije sakrila od Tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
PS 139:16 Zametak moj videše oèi Tvoje, u knjizi je Tvojoj sve to zapisano, i dani zabeleženi, kad ih još nije bilo nijednog.
PS 139:17 Kako su mi nedokuèive pomisli Tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
PS 139:18 Da ih brojim, više ih je nego peska. Kad se probudim, još sam s Tobom.
PS 139:19 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
PS 139:20 Oni govore ružno na Tebe; uzimaju ime Tvoje uzalud neprijatelji Tvoji.
PS 139:21 Zar da ne mrzim na one, koji na Te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na Tebe?
PS 139:22 Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.
PS 139:23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
PS 139:24 I vidi jesam li na zlom putu, i vodi me na put veèni.