Main Index: Serbian Bible

Psalms 104

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

PS 104:1 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu.
PS 104:2 Obukao si svetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
PS 104:3 Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su Ti kola, ideš ne krilima vetrenim.
PS 104:4 Èiniš vetrove da su Ti andjeli, plamen ognjeni da su Ti sluge.
PS 104:5 Utvrdio si zemlju na temeljima njenim, da se ne pomesti na vek veka.
PS 104:6 Bezdanom kao haljinom odenuo si je; na gorama stoje vode.
PS 104:7 Od pretnje Tvoje beže, od gromovnog glasa Tvog teku.
PS 104:8 Izlaze na gore i silaze u doline, na mesto koje si im utvrdio.
PS 104:9 Postavio si medju, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju.
PS 104:10 Izveo si izvore po dolinama, izmedju gora teku vode.
PS 104:11 Napajaju sve zveri poljske; divlji magarci gase žedj svoju.
PS 104:12 Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razleže se glas njihov.
PS 104:13 Napajaš gore s visina svojih, plodovima dela Tvojih siti se zemlja.
PS 104:14 Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èoveku, da bi izvadio hleb iz zemlje.
PS 104:15 I vino veseli srce èoveku, i lice se svetli od ulja, i hleb srce èoveku krepi.
PS 104:16 Site se drveta Božija, kedri livanski, koje si posadio.
PS 104:17 Na njima ptice viju gnezda; stanak je rodin na jelama.
PS 104:18 Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima.
PS 104:19 Stvorio se mesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
PS 104:20 Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zverje šumsko;
PS 104:21 Lavovi rièu za plenom, i traže od Boga hrane sebi.
PS 104:22 Sunce grane, i oni se sakrivaju i ležu u lože svoje.
PS 104:23 Izlazi èovek na posao svoj, i na rad svoj do veèera.
PS 104:24 Kako je mnogo dela Tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga Tvog.
PS 104:25 Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
PS 104:26 Tu ladje plove, krokodil, kog si stvorio da se igra po njemu.
PS 104:27 Sve Tebe èeka, da im daješ piæu na vreme.
PS 104:28 Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
PS 104:29 Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj vraæaju se.
PS 104:30 Pošalješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.
PS 104:31 Slava Gospodu uvek; nek se veseli Gospod za dela svoja!
PS 104:32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
PS 104:33 Pevaæu Gospodu za života svog; hvaliæu Boga svog dok sam god.
PS 104:34 Neka Mu bude mila beseda moja! Veseliæu se o Gospodu.
PS 104:35 Neka nestane grešnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!