The Puritans declared the sanctity of all honorable work. In so doing, they rejected a centuries-old division of callings into “sacred” and “secular”… This Puritan rejection of the dichotomy between sacred and secular work has far-reaching implications. It judges every honorable job to be of intrinsic value, and integrates every vocation with a Christian’s spiritual life. It makes every job consequential by regarding it as the arena for glorifying and obeying God and for expressing love (through service) to a neighbor.

Leland Ryken

Post published:December 20, 2022

Main Index: Serbian Bible

Psalms 17

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

PS 17:1 Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivih.
PS 17:2 Od lica Tvog neka izadje sud moj, oèi Tvoje neka pogledaju na pravicu.
PS 17:3 Ispitaj srce moje, obidji noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje.
PS 17:4 Usta se moja ne dohvataju dela ljudskih; radi reèi usta Tvojih držim se puteva oštrih.
PS 17:5 Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.
PS 17:6 Tebe prizivam, jer æeš me uslišiti Bože! Prigni k meni uho svoje, i èuj reèi moje.
PS 17:7 Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u Te uzdaju od onih koji se protive desnici Tvojoj.
PS 17:8 Èuvaj me kao zenicu oka: senom krila svojih zakloni me
PS 17:9 Od bezbožnika koji me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.
PS 17:10 Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.
PS 17:11 Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.
PS 17:12 Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sedi u potaji.
PS 17:13 Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,
PS 17:14 Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovih, od ljudi ovog sveta, kojima je deo ovaj život, kojima si trbuh napunio svog bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj deci.
PS 17:15 A ja æu u pravdi gledati lice Tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike Tvoje.