Godly sorrow and worldly sorrow. The first one leads to life, but the latter shoves us into a spiritual grave. Worldly sorrow only bemoans getting caught or weeps for what was lost. It never grieves for the wrong committed. Godly sorrow produces different results. When we experience godly sorrow, we are deeply grieved for the wrong we committed. We desire to ask forgiveness, to repair the damage, to make reparation for the harm done; not merely to protect ourselves from pain or regain what we didn’t want to give up. In a word, we repent.

Charles Swindoll

Post published:December 20, 2022

Main Index: Serbian Bible

Psalms 17

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

PS 17:1 Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivih.
PS 17:2 Od lica Tvog neka izadje sud moj, oèi Tvoje neka pogledaju na pravicu.
PS 17:3 Ispitaj srce moje, obidji noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje.
PS 17:4 Usta se moja ne dohvataju dela ljudskih; radi reèi usta Tvojih držim se puteva oštrih.
PS 17:5 Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.
PS 17:6 Tebe prizivam, jer æeš me uslišiti Bože! Prigni k meni uho svoje, i èuj reèi moje.
PS 17:7 Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u Te uzdaju od onih koji se protive desnici Tvojoj.
PS 17:8 Èuvaj me kao zenicu oka: senom krila svojih zakloni me
PS 17:9 Od bezbožnika koji me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.
PS 17:10 Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.
PS 17:11 Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.
PS 17:12 Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sedi u potaji.
PS 17:13 Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,
PS 17:14 Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovih, od ljudi ovog sveta, kojima je deo ovaj život, kojima si trbuh napunio svog bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj deci.
PS 17:15 A ja æu u pravdi gledati lice Tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike Tvoje.