Main Index: Croatian Bible
Numbers 11
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
11:1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine ui. Kad to ču Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi među njima i spali jedan kraj tabora.
11:2 Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utia.
11:3 Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih.
11:4 Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreći: “Tko će nas nasititi mesom?
11:5 Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i čenjaka.
11:6 Sad nam ivot vene; nema ničega, osim mÓane, pred naim očima.”
11:7 MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.
11:8 Narod iao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploči ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolače. Okus joj bijae kao okus kolača zgotovljena u ulju.
11:9 Kad bi se noću sputala rosa po taboritu, s njome bi se spustila i mÓana.
11:10 Mojsije je sluao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj ator. Gnjev Jahvin estoko planu i Mojsije se raalosti.
11:11 “Zato zlostavlja slugu svoga?” – upravi Mojsije riječ Jahvi. “Zato nisam stekao milost u tvojim očima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda?
11:12 Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veli: ‘Nosi ga u svome krilu, kao to dojilja nosi dojenče, u zemlju to sam je pod zakletvom obećao njihovim očevima!’
11:13 Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plače oko mene govoreći: ‘Daj nam mesa da jedemo!’
11:14 Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteko je to za me.
11:15 Ako će ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim očima, da vie ne gledam svoga jada.”
11:16 Onda Jahve reče Mojsiju: “Skupi mi sedamdeset mueva između starjeina izraelskih za koje zna da su starjeine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u ator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom.
11:17 Ja ću sići i ondje s tobom govoriti; uzet ću neto duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teret naroda da ga ne nosi sam.
11:18 Nadalje, kai narodu: Za sutra se posvetite i jest ćete mesa, jer ste mrmljali u ui Jahvi govoreći: ‘Tko će nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.’ Jahve će vam, dakle, dati mesa da jedete.
11:19 Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,
11:20 nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je među vama mrmljajući pred njim riječima: ‘Zato smo uopće odlazili iz Egipta!'”
11:21 “Naroda u kojemu se nalazim”, odgovori Mojsije, “ima est stotina tisuća pjeaka, a ti kae: ‘Mesa ću im dati da jedu mjesec dana.’
11:22 Moe li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?”
11:23 Jahve reče Mojsiju: “Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad će vidjeti hoće li se obistiniti moja riječ ili neće.”
11:24 Mojsije izađe i kaza narodu Jahvine riječi. Onda skupi sedamdeset mueva između narodnih starjeina i smjesti ih oko atora.
11:25 Jahve siđe u oblaku i poče s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijae na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starjeina. Kad duh počinu na njima, počee prorokovati, ali to vie nikad ne učinie.
11:26 Dvojica ostadoe u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima počinuo – bili su i oni među upisanima, premda nisu doli u tabor – te počee u taboru prorokovati.
11:27 Neki mladić otrča te javi Mojsiju: “Eldad i Medad”, reče, “prorokuju u taboru!”
11:28 Joua, sin Nunov, koji je posluivao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reče: “Mojsije, gospodaru moj, uutkaj ih!”
11:29 Mojsije mu odgovori: “Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!”
11:30 Potom se Mojsije i starjeine izraelske vrate u tabor.
11:31 Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje.
11:32 Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noć i cio sutranji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera.
11:33 Zatim ih razastrijee oko tabora. Meso jo bijae među njihovim zubima – jo ga nisu provakali – kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod stranim pomorom.
11:34 Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili.
11:35 Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.