Main Index: Croatian Bible
Numbers 14
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
14:1 Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakae.
14:2 Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: “Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!
14:3 Zato nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od mača a ene nae i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!”
14:4 Jedan je drugome govorio: “Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!”
14:5 Mojsije i Aron padoe ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom.
14:6 A Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu među onima to su izviđali zemlju, razderae svoju odjeću.
14:7 Zatim rekoe svoj zajednici izraelskoj: “Zemlja kroz koju smo proli da je istraimo izvanredno je dobra.
14:8 Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko.
14:9 Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: tÓa on je zalogaj za nas. Oni su bez zatite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!”
14:10 I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u atoru sastanka svima sinovima Izraelovim.
14:11 Tada reče Mojsiju: “Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima to sam ih među njima izvodio?
14:12 Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega.”
14:13 Onda Mojsije reče Jahvi: “Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih.
14:14 Oni su to kazali iteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se očituje licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stoji nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ide pred njima.
14:15 Zato, ako pobije ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će:
14:16 ‘Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.’
14:17 Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavi:
14:18 ‘Jahve je spor na srdbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekanjena, nego opačinu otaca kanjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.’
14:19 Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao to si vodio ovaj narod od Egipta dovde.”
14:20 “Opratam po riječi tvojoj”, reče Jahve.
14:21 “Ali ipak, tako ja iv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,
14:22 ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja to sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskuavali već deset puta ne hoteći posluati moj glas,
14:23 neće vidjeti zemlje to sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti.
14:24 A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijae posluan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je iao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini.
14:25 Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.”
14:26 Jo reče Jahve Mojsiju i Aronu:
14:27 “Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tube to ih Izraelci na me diu.
14:28 Kai im: Tako ja iv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje ui govorili, tako ću vam i učiniti.
14:29 U ovoj pustinji popadat će vaa mrtva tijela: svih vas koji ste ubiljeeni u bilo koji va popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene.
14:30 Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova.
14:31 A vau djecu, o kojoj kaete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju to ste je vi prezreli.
14:32 A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!
14:33 Vai sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vae nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.
14:34 Prema broju dana u koje ste istraivali zemlju – dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu – ispatajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite to znači mene napustiti.
14:35 Ja, Jahve, to kaem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom to se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka zavri! Tu neka izgine.”
14:36 A oni ljudi koje Mojsije bijae poslao da istrae zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglaujući zemlju;
14:37 oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom.
14:38 Od onih ljudi koji su ili da istrae zemlju ostadoe na ivotu jedino Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.
14:39 Kad je Mojsije prenio te riječi svim Izraelcima, narod se uvelike raalosti.
14:40 I uranivi ujutro počnu se uspinjati na vrh brda govoreći. “Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgrijeili.”
14:41 A Mojsije rekne: “Zato krite zapovijed Jahvinu? Nećete uspjeti.
14:42 Ne penjite se, da vas ne potuku vai neprijatelji, jer Jahve nije među vama.
14:43 Ta ondje se pred vama nalaze Amalečani i Kanaanci te ćete od mača pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neće biti s vama.”
14:44 Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovčeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.
14:45 Amalečani i Kanaanci koji su ivjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i raspre ih sve do Horme.