Main Index: Croatian Bible
2 Kings 7
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
7:1 Elizej reče tada: “Čuj riječ Jahvinu! Ovako veli Jahve: ‘Sutra će u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brana za ekel, a dvije mjere ječmenog brana za ekel.'”
7:2 Dvorjanik, o čiju se ruku kralj oslanjao, odgovori čovjeku Bojemu: “I kad bi Jahve načinio okna na nebu, bi li to moglo biti?” A Elizej odgovori: “Vidjet će svojim očima, ali neće jesti.”
7:3 A pred gradskim vratima bijahu četiri gubavca; rekoe oni jedan drugome: “Zato stojimo ovdje i očekujemo smrt?
7:4 Ako odlučimo ući u grad, glad je u gradu te ćemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet ćemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeđimo u aramejski tabor: ako nas ostave na ivotu, ivjet ćemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet ćemo!”
7:5 U sumračje, ustavi, krenue odande u aramejski tabor. Stigoe do ruba tabora, i gle – ondje nikoga!
7:6 Jer je Jahve učinio te se u taboru aramejskom čula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su među sobom: “Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas.”
7:7 Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje atore, konje i magarce, sav tabor kakav bijae. Pobjegli su da iznesu ivu glavu.
7:8 Kad su gubavci, dakle, doli do ruba tabora, uvukoe se u jedan ator. Poto su se najeli i napili, uzee odande srebro, zlato i haljine pa odoe da ih sakriju. Vratie se onda pa uđoe u drugi ator: uzee plijen iz njega te odoe i sakrie ga.
7:9 Rekoe tada jedan drugome: “Ne smijemo tako raditi. Dananji je dan pun dobrih vijesti, a mi utimo. Ako dočekamo jutro, bit ćemo krivi. Zato pođimo! Javimo dvoru novost.”
7:10 I vratie se, pozvae gradsku strau i javie: “Otili smo u tabor aramejski, a ondje nigdje čovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a atori ostavljeni kakvi jesu.”
7:11 Straari viknue i dojavie u unutranjost dvora.
7:12 Kralj ustade noću i reče svojim časnicima: “Ja ću vam objasniti to su nam učinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izili su iz tabora i sakrili se u polju, misleći: već će oni izići iz grada, a mi ćemo ih ive pohvatati i ući u grad.”
7:13 A jedan između njegovih časnika odgovori: “Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima će biti kao sa svim mnotvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Poaljimo ih pa ćemo vidjeti.”
7:14 I uzee dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreći: “Idite, izvidite!”
7:15 Ili su za njima do Jordana; put bijae sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratie i obavijestie kralja.
7:16 I narod iziđe i uze pljačkati aramejski tabor: i bijae mjera finoga brana za ekel, a dvije mjere ječmenoga za jedan ekel, prema riječi Jahvinoj.
7:17 Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o čiju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema riječi to ju je rekao Boji čovjek kad mu kralj bijae doao.
7:18 Dogodilo se kako je čovjek Boji rekao kralju: “Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit će dvije mjere ječmenoga brana za ekel i mjera finoga brana za ekel.”
7:19 Dvorjanik je odgovorio Elizeju: “Pa da Jahve načini i okna na nebu, bi li moglo biti to kae?” Elizej mu je odgovorio: “Vidjet će svojim očima, ali neće jesti.”
7:20 I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.