Main Index: Croatian Bible

Proverbs 1

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]

1:1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:

1:2 da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;

1:3 da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;

1:4 da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;

1:5 kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;

1:6 da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.

1:7 Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.

1:8 Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!

1:9 Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.

1:10 Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;

1:11 ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;

1:12 da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob;

1:13 naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;

1:14 bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu.”

1:15 Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.

1:16 Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.

1:17 Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.

1:18 A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.

1:19 Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.

1:20 Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;

1:21 propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi:

1:22 “Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?

1:23 Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.

1:24 Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi.

1:25 Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;

1:26 zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba:

1:27 kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.

1:28 Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.

1:29 Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha

1:30 niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.

1:31 Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.

1:32 Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.

1:33 A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla.”