Main Index: Croatian Bible

Ecclesiastes 5

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]

5:1 Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje riječi.

5:2 San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva riječi.

5:3 Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

5:4 Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.

5:5 Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uništi djelo tvojih ruku?

5:6 Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi – isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.

5:7 Ako vidiš gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.

5:8 Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

5:9 Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.

5:10 Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga očima gleda?

5:11 Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.

5:12 I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.

5:13 Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.

5:14 Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

5:15 I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mučio.

5:16 Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.

5:17 Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena.

5:18 Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom – i to je dar od Boga.

5:19 Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.