Main Index: Croatian Bible
Ecclesiastes 6
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
6:1 I vidjeh: ima jo jedno zlo pod suncem i teko titi ljude.
6:2 Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti te ima sve to mu dua poeli, ali mu ne udijeli da to i uiva, nego uiva tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja.
6:3 I velim: bolje je nedonoče od onoga koji bi rodio stotinu djece i ivio mnogo godina, a sam se ne bi nauio dobra niti bi imao pogreba;
6:4 jer je nedonoče uzalud dolo i u tamu otilo i ime mu je tamom pokriveno;
6:5 sunca čak ne vidje niti spozna – a spokojnije je od onoga.
6:6 Pa kad bi takav ivio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uivao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?
6:7 Čovjek se trudi samo da bi jeo, a eludac njegov nikad da se nasiti.
6:8 Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka i to reći o siromahu koji se umije drati pred ljudima?
6:9 Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
6:10 to je već bilo, ime ima; i zna se to je čovjek; i on se ne moe parbiti s jačim od sebe.
6:11 to vie riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku?
6:12 Tko zna to je dobro čovjeku u ivotu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno ivi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku to će biti poslije njega pod suncem?