Main Index: Croatian Bible

 

Daniel 13

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]

13:1 U Babilonu življaše neki čovjek po imenu Jojakim.

13:2 On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom.

13:3 Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu.

13:4 Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuću imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih.

13:5 One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: “Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda.”

13:6 Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima.

13:7 Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža.

13:8 Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe.

13:9 Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove.

13:10 Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,

13:11 jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,

13:12 ali su živo nastojali da je svaki dan vide.

13:13 Jednom se rastadoše rekavši: “Hajdemo kući, doba je ručku.” I svaki ode na svoju stranu,

13:14 ali se vratiše i nađoše na istom mjestu. Ispitujući se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateći Suzanu samu.

13:15 I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće.

13:16 Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu.

13:17 Ona reče djevojkama: “Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!”

13:18 One učine kako im zapovjedi: zaključaše vrtna vrata te iziđoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.

13:19 Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj.

13:20 “Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša!

13:21 Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke.”

13:22 Suzana zastenja: “Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći.

13:23 Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom.”

13:24 I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju,

13:25 a jedan potrča i otvori vrtna vrata.

13:26 Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo.

13:27 Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču.

13:28 Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte.

13:29 Rekoše skupljenu narodu: “Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!” Poslaše po nju.

13:30 Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima.

13:31 A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika.

13:32 Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote.

13:33 Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.

13:34 Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu.

13:35 Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.

13:36 Starci rekoše: “Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke.

13:37 Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom.

13:38 Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima.

13:39 Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe.

13:40 Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše.

13:41 Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo.” Povjerova im zbor – tÓa oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.

13:42 Suzana povika iza glasa: “Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude,

13:43 ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet’ mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.”

13:44 Gospod usliši njezin vapaj.

13:45 Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela.

13:46 On povika iza glasa: “Ja sam čist od krvi njezine!”

13:47 Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: “Što si to kazao?”

13:48 Stade posred njih i reče: “Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu?

13:49 Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje.”

13:50 Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: “Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!”

13:51 Tada im reče Daniel: “Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati.”

13:52 Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: “Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini,

13:53 donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: ‘Nedužna i pravedna da nisi ubio.’

13:54 Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?” On odgovori: “Pod jednom trišljom.”

13:55 Daniel reče: “Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini.”

13:56 I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: “Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!

13:57 Ovako ste radili sa kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju.

13:58 Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!” On odgovori: “Pod jasikom.”

13:59 Daniel mu reče: “Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre.”

13:60 Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju.

13:61 I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje.

13:62 I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv.

13:63 Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kćer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini rođaci, što se na njoj ne nađe ništa sramotno.

13:64 I od onoga dana Daniel postade velik u očima naroda.