FREE Online Croatian Bible. Daniel Chapter 14:1-42.
Main Index: Croatian Bible
Daniel 14
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
14:1 Kralj Astijag bi pridruen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac.
14:2 Daniel ivljae kod kralja, koji ga potivae vie nego bilo kojega od svojih prijatelja.
14:3 A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brana, četrdeset ovaca i est metreta vina.
14:4 I kralj ga je tovao i svaki dan iao da mu se klanja. A Daniel se klanjae svome Bogu.
14:5 Stoga mu reče kralj: “Zato se ti ne klanja Belu?” On odgovori: “Jer ne tujem rukotvorenih kumira, nego Boga ivoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!”
14:6 Tada će kralj: “Ti dakle misli da Bel nije ivi bog? Zar ne vidi to sve pojede i popije svaki dan?”
14:7 I reče Daniel smijeeći se: “Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj jo nije ni jeo ni pio.”
14:8 Kralj, bijesan, dozva Belove svećenike te im reče: “Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ćete; no ako dokaete da to Bel jede, umrijet će Daniel to pogrdi Bela.”
14:9 I reče Daniel kralju: “Neka bude po tvojoj riječi!” A svećenika Belovih bijae sedamdeset, ne brojeći ene i djecu.
14:10 Kralj tako uđe s Danielom u hram Belov.
14:11 Svećenici mu Belovi rekoe: “Mi ćemo izići, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese mijeano vino: zatim zaključaj vrata i zapečati ih svojim prstenom; ako ujutro dođe i ne nađe da je Bel sve pojeo, neka umremo – mi ili Daniel, na klevetnik.”
14:12 Nisu se bojali, jer bijahu načinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i troili jelo.
14:13 Ali kad oni izađoe i kralj dade postaviti jela Belu,
14:14 Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred očima kraljevim. Tada iziđoe, zaključae vrata, zapečatie ih kraljevim prstenom te otiđoe.
14:15 Svećenici, po običaju, dođoe noću sa enama i djecom: sve izjedoe i popie.
14:16 Kralj sutradan urani, a tako i Daniel.
14:17 I kralj ga zapita: “Daniele, jesu li pečati nepovrijeđeni?” – “Nepovrijeđeni su, kralju”, odgovori Daniel.
14:18 Čim se otvorie vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: “Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!”
14:19 Daniel se nasmija; zadra kralja da ne uđe, pa mu reče: “Pogledaj pod, istrai čije su ovo stope!”
14:20 “Vidim stope mukaraca, ena i djece” reče kralj.
14:21 I bijesan, dade uhvatiti svećenike, ene i djecu njihovu. Tada mu pokazae tajna vrata na koja su ulazili i troili ono to bijae na stolu.
14:22 Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram.
14:23 A bijae i velik zmaj koga tovahu Babilonci.
14:24 Kralj reče Danielu: “Hoće reći da je mjeden? Gle! ivi, jede, pije: neće valjda kazati da ovo nije ivi bog. Pokloni mu se!”
14:25 Daniel odgovori: “Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog ivi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja ću ubiti ovu zmiju bez mača i bez toljage.”
14:26 I reče kralj: “Dajem ti!”
14:27 Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeče, načini od toga kuglice te ih baci zmaju u drijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reče: “Gledajte čemu se klanjate!”
14:28 Kad to čue Babilonci, silno se razbjesnjee i pobunie se protiv kralja. Rekoe: “Kralj postade idov: Bela srui, zmaja ubi, svećenike pokla.”
14:29 Navalie dakle kralju i rekoe: “Predaj nam Daniela, inače ćemo ubiti tebe i tvoj dom!”
14:30 I vidje kralj da estoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela.
14:31 Oni ga bacie u lavlju jamu: i ostade ondje est dana.
14:32 U jami bijae sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoe nita da bi prodrli Daniela.
14:33 A prorok Habakuk bijae u Judeji: upravo bijae skuhao kau i nadrobio kruha u posudu te poao da odnese eteocima u polje.
14:34 I Anđeo Gospodnji reče Habakuku: “Odnesi ručak koji ima u Babilon, Danielu u lavljoj jami!”
14:35 Habakuk odgovori: “Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!”
14:36 Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha.
14:37 I povika Habakuk: “Daniele, Daniele, uzmi ručak to ti ga alje Bog!”
14:38 A Daniel reče: “Spomenuo si se mene, Boe, i nisi zapustio one koji tebe ljube.”
14:39 I ustade Daniel i blagova, a Anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju.
14:40 Sedmoga dana dođe kralj da oplače Daniela; priđe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi.
14:41 Tada kralj povika iza glasa: “Velik si, Gospode Boe Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!”
14:42 I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih učas poderae pred njegovim očima.