Main Index: Croatian Bible
Zechariah 7
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
7:1 Četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, dođe riječ Jahvina Zahariji.
7:2 Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino
7:3 i da pitaju svećenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: “Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao to činimo već tolike godine?”
7:4 Tada mi dođe riječ Jahve nad Vojskama: “Reci svemu puku zemlje i svećenicima:
7:5 ‘Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite?
7:6 A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete?
7:7 Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdanjih proroka kada Jeruzalem bijae naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijae napučen Negeb i efela?'”
7:8 Riječ Jahvina dođe Zahariji:
7:9 “Ovako govori Jahve nad Vojskama: ‘Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima.
7:10 Ne tlačite udovu ni sirotu, ni doljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.’
7:11 Ali oni ne htjedoe posluati, već prkosno okrenue leđa; zatisnue ui da ne bi čuli;
7:12 otvrdnue srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi.
7:13 I zato, kao to je on zvao a oni ga ne sluae, tako su sad oni zvali a ja ih nisam sluao – riječ je Jahve nad Vojskama.
7:14 I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustoena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pusto!”