We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

This [boredom] is why people are so prone to an addictive lifestyle. Many people who fall into sinful addictions are people who were once terminally bored. The reason why addictions are so powerful is that they tap into that place in our hearts that was made for transcendent communion and spiritual romance. These addictive habits either dull and deaden our yearnings for a satisfaction we fear we’ll never find or they provide an alternative counterfeit fulfillment that we think will bring long-term happiness, counterfeits like cocaine, overeating, illicit affairs, busyness, efficiency, image, or obsession with physical beauty. They all find their power in the inescapable yearning of the human heart to be fascinated and pleased and enthralled. Our hearts will invariably lead us either to the fleeting pleasures of addiction or to God.
Sam Storms

A heavenly mind is a joyful mind; this is the nearest and truest way to live a life of comfort, and without this you must need be uncomfortable. Can a man be at a fire and not be warm; or in the sunshine and not have light? Can your heart be in heaven, and not have comfort? [On the other hand,] what could make such frozen, uncomfortable Christians but living so far as they do from heaven?... O Christian, get above. Believe it, that region is warmer than this below.
Richard Baxter

FREE Online Croatian Bible. Matthew Chapter 13:1-58.

Main Index: Croatian Bible

 

Matthew 13

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]

13:1 Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more.

13:2 I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali.

13:3 I zborio im je mnogo u prispodobama: “Gle, iziđe sijač sijati.

13:4 I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.

13:5 Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

13:6 A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se.

13:7 Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga.

13:8 Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.”

13:9 “Tko ima uši, neka čuje!”

13:10 I pristupe učenici pa ga zapitaju: “Zašto im zboriš u prispodobama?”

13:11 On im odgovori: “Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.

13:12 Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.

13:13 U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.”

13:14 “Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!

13:15 Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.

13:16 A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju.

13:17 Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.”

13:18 “Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču.

13:19 Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.

13:20 A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima,

13:21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

13:22 Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.

13:23 Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.”

13:24 Drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi.

13:25 Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.

13:26 Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.

13:27 Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’

13:28 On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’

13:29 A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu.

13:30 Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'”

13:31 I drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi.

13:32 Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.”

13:33 I drugu im kaza prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.”

13:34 Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba –

13:35 da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

13:36 Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: “Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.”

13:37 On odgovori: “Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.

13:38 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.

13:39 Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli.

13:40 Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.

13:41 Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike

13:42 i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.

13:43 Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.” “Tko ima uši, neka čuje!”

13:44 “Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.”

13:45 “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem:

13:46 pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.”

13:47 “Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe.

13:48 Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace.

13:49 Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih

13:50 i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.”

13:51 “Jeste li sve ovo razumjeli?” Odgovore mu: “Jesmo.”

13:52 A on će im: “Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.”

13:53 Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

13:54 I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: “Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile?

13:55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda?

13:56 I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?”

13:57 I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.”

13:58 I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.