Main Index: Croatian Bible
Hebrews 12
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
12:1 Zato i mi, okrueni tolikim oblakom svjedoka, odloimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama!
12:2 Uprimo pogled u Početnika i Dovritelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti to je stajala pred njim podnese kri, prezrevi sramotu te sjedi zdesna prijestolja Bojega.
12:3 Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grenika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.
12:4 Ta jo se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.
12:5 Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovaavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori.
12:6 Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, iba sina koga voli.
12:7 Poradi vaega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?
12:8 Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca.
12:9 Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i potovali ih. Pa nećemo li se kudikamo vie podlagati Ocu duhova te ivjeti?
12:10 Oni su nas doista neto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On – nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.
12:11 Isprva se dodue čini da nijedno odgajanje nije radost, nego alost, ali onima koji su njime uvjebani poslije donosi mironosni plod pravednosti.
12:12 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,
12:13 poravnite staze za noge svoje da se hromo ne ičai, nego, tovie, da ozdravi.
12:14 Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina!
12:15 Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Boje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge,
12:16 da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo.
12:17 Ta znate da je i poslije, kad je htio batiniti blagoslov, odbačen jer nije naao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama traio.
12:18 Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru,
12:19 ni ječanju trublje i tutnjavi riječi. – Koji su je sluali, zamolie da im se vie ne govori
12:20 jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i ivinče dotakne brda, neka se kamenuje!
12:21 I prizor bijae tako straan da Mojsije reče: “Strah me je i drćem!” –
12:22 Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga ivoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu,
12:23 Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savrenih pravednika
12:24 i Posredniku novog Saveza – Isusu – i krvi kropljeničkoj to snanije govori od Abelove.
12:25 Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoe oni to su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa.
12:26 Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obećava: Jo jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.
12:27 Ono “jo jednom” pokazuje da će, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo.
12:28 Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje sluimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopotovanjem.
12:29 Jer Bog je na oganj to prodire.