It is said that Satan once called to him the emissaries of hell and said he wanted to send one of them to earth to aid women and men in the ruination of their souls. He asked which one would want to go. One creature came forward and said, 'I will go.' Satan said, “If I send you, what will you tell the children of men?” He said, “I will tell the children of men that there is no heaven.” Satan said, “They will not believe you, for there is a bit of heaven in every human heart. In the end everyone knows that right and good must have the victory. You may not go.” Then another came forward, darker and fouler than the first. Satan said, “If I send you, what will you tell the children of men?” He said, “I will tell them there is no hell.' Satan looked at him and said, 'Oh, no; they will not believe you, for in every human heart there's a thing called conscience, an inner voice which testifies to the truth that not only will good be triumphant, but that evil will be defeated. You may not go.” Then one last creature came forward, this one from the darkest place of all. Satan said to him, “And if I send you, what will you say to women and men to aid them in the destruction of their souls?” He said, “I will tell them there is no hurry.” Satan said, “Go!”
Bruce Thielemann

FREE Online Serbian Bible. Hosea Chapter 7:1-16.

Main Index: Serbian Bible

 

Hosea 7

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]

HOS 7:1 Kad leèim Izrailja, tada se pokazuje bezakonje Jefremovo i zloæa samarijska; jer èine laž, i lupež ulazi, i napolju udara èeta.
HOS 7:2 I ne govore u srcu svom da ja pamtim svako bezakonje njihovo; sada stoje oko njih dela njihova, preda mnom su.
HOS 7:3 Nevaljalstvom svojim vesele cara i lažima svojim knezove.
HOS 7:4 Svi èine preljubu; kao peæ su koju užari hlebar, koji prestane stražiti kad zamesi testo pa dokle uskisne.
HOS 7:5 Na dan cara našeg razboleše se knezovi od meha vina, i on pruži ruku svoju podsmevaèima.
HOS 7:6 Jer na zasede svoje upravljaju srce svoje, koje je kao peæ; hlebar njihov spava celu noæ, ujutru gori kao plamen ognjeni.
HOS 7:7 Svi su kao peæ ugrejani i proždiru svoje sudije; svi carevi njihovi padaju, nijedan izmedju njih ne vièe k meni.
HOS 7:8 Jefrem se pomešao s narodima; Jefrem je pogaèa neprevrnuta.
HOS 7:9 Inostranci jedu mu silu, a on ne zna; sede kose popadaju ga, a on ne zna.
HOS 7:10 I ponositost Izrailjeva svedoèi mu u oèi, ali se ne vraæaju ka Gospodu Bogu svom niti Ga traže uza sve to.
HOS 7:11 I Jefrem je kao golub, lud, bezuman; zovu Misir, idu u Asirsku.
HOS 7:12 Kad otidu, razapeæu na njih mrežu svoju, kao ptice nebeske svuæi æu ih, karaæu ih kako je kazivano u zboru njihovom.
HOS 7:13 Teško njima, jer zadjoše od mene; pogibao æe im biti, jer me izneveriše; ja ih iskupih, a oni govoriše na me laž.
HOS 7:14 Niti me prizivaše iz srca svog, nego ridaše na odrima svojim; žita i vina radi skupljajuæi se odstupaju od mene.
HOS 7:15 Kad ih karah, ukrepih im mišice; ali oni misliše zlo na me.
HOS 7:16 Vraæaju se, ali ne ka Višnjem, postaše kao luk lažljiv; knezovi æe njihovi popadati od maèa s obesti jezika svog; to æe im biti podsmeh u zemlji misirskoj.