So deeply planted are the roots of human corruption, that even after we are born again, renewed, “washed, sanctified, justified,” and made living members of Christ, these roots remain alive in the bottom of our hearts, and, like the leprosy in the walls of the house, we never get rid of them until the earthly house of this tabernacle is dissolved. Sin, no doubt, in the believer’s heart, has no longer dominion. It is checked, controlled, mortified, and crucified by the expulsive power of the new principle of grace. The life of a believer is a life of victory, and not of failure. But the very struggles which go on within his bosom, the fight that he finds it needful to fight daily, the watchful jealousy which he is obliged to exercise over his inner man, the contest between the flesh and the spirit, the inward “groanings” which no one knows but he who has experienced them - all, all testify to the same great truth, all show the enormous power and vitality of sin. Mighty indeed must that foe be who even when crucified is still alive!
J.C. Ryle

FREE Online Serbian Bible. Revelation Chapter 9:1-21.

Main Index: Serbian Bible

 

Revelation 9

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]

REV 9:1 I peti andjeo zatrubi, i videh zvezdu gde pade s neba na zemlju, i dade joj se kljuè od studenca bezdana;
REV 9:2 I otvori studenac bezdana, i izidje dim iz studenca kao dim velike peæi, i pocrne sunce i nebo od dima studenèevog.
REV 9:3 I iz dima izidjoše skakavci na zemlju, i dade im se oblast, kao što i skorpije imaju oblast na zemlji.
REV 9:4 I reèe im se da ne ude travi zemaljskoj niti ikakvoj zeleni, niti ikakvom drvetu, nego samo ljudima koji nemaju peèat Božji na èelima svojim.
REV 9:5 I dade im se da ih ne ubijaju, nego da ih muèe pet meseci; i muèenje njihovo beše kao muèenje skorpijino kad ujede èoveka;
REV 9:6 I u te dane tražiæe ljudi smrt, i neæe je naæi; i želeæe da umru, i smrt æe od njih bežati.
REV 9:7 I skakavci behu kao konji spremljeni na boj; i na glavama njihovim kao krune od zlata, i lica njihova kao lica èoveèija.
REV 9:8 I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi behu kao u lavova;
REV 9:9 I imahu oklope kao oklope gvozdene, i glas krila njihovih beše kao glas kola kad mnogi konji trèe na boj;
REV 9:10 I imahu repove kao skorpijine, i žalci behu na repovima njihovim; i dana im beše oblast da ude ljudima pet meseci.
REV 9:11 I imahu nad sobom cara andjela bezdana kome je ime jevrejski Avadon, a grèki Apolion.
REV 9:12 Jedno zlo prodje, evo idu još dva zla za ovim.
REV 9:13 I šesti andjeo zatrubi, i èuh glas jedan od èetiri roglja zlatnog oltara koji je pred Bogom,
REV 9:14 Gde govori šestom andjelu koji imaše trubu: Odreši èetiri andjela koji su svezani kod reke velike Eufrata.
REV 9:15 I biše odrešena èetiri andjela koji behu pripravljeni na sahat, i dan, i mesec, i godinu, da pobiju treæinu ljudi.
REV 9:16 I broj vojnika na konjima beše dvesta hiljada hiljada; i èuh broj njihov.
REV 9:17 I tako videh u utvari konje, i one što sedjahu na njima, koji imahu oklope ognjene i plavetne i sumporne; i glave konja njihovih behu kao glave lavova, i iz usta njihovih izlažaše oganj i dim i sumpor.
REV 9:18 I od ova tri zla pogibe treæina ljudi, od ognja i od dima i od sumpora što izlažaše iz usta njihovih.
REV 9:19 Jer sila konja beše u ustima njihovim, i u repovima njihovim; jer repovi njihovi bivahu kao zmije i imahu glave, i njima idjahu.
REV 9:20 I ostali ljudi koji ne biše pobijeni zlima ovim, ne pokajaše se od dela ruku svojih da se ne poklanjaju djavolima ni idolima zlatnim i srebrnim i bronzanim i kamenim i drvenim, koji ne mogu videti ni èuti, ni hoditi;
REV 9:21 Niti se pokajaše od ubistva svojih, ni od èaranja svojih, ni od kurvarstva svog, ni od kradja svojih.