Main Index: Croatian Bible

 

Mark 4

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]

4:1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.

4:2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:

4:3 “Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.

4:4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.

4:5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

4:6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.

4:7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.

4:8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.”

4:9 I doda: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

4:10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.

4:11 I govoraše im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

4:12 da gledaju, gledaju – i ne vide, slušaju, slušaju – i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.”

4:13 I kaže im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?

4:14 Sijač sije Riječ.

4:15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.

4:16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,

4:17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.

4:18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,

4:19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.

4:20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.

4:21 I govoraše im: “Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?

4:22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!

4:23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.”

4:24 I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.

4:25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.”

4:26 I govoraše im: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.

4:27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako;

4:28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.

4:29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.”

4:30 I govoraše: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?

4:31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,

4:32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”

4:33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.

4:34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

4:35 Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!”

4:36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.

4:37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.

4:38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?”

4:39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha.

4:40 Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”

4:41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”