Main Index: Croatian Bible

 

Mark 14

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]

14:1 Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.

14:2 Jer se govorilo: “Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda.”

14:3 I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi.

14:4 A neki negodovahu te će jedan drugomu: “Čemu to rasipanje pomasti?

14:5 Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.” I otresahu se na nju.

14:6 A Isus reče: “Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni.

14:7 Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda.

14:8 Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.

14:9 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.”

14:10 A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda.

14:11 Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda.

14:12 Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: “Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?”

14:13 On pošalje dvojicu učenika i rekne im: “Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim

14:14 pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’

14:15 I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.”

14:16 Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.

14:17 A uvečer dođe on s dvanaestoricom.

14:18 I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.”

14:19 Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: “Da nisam ja?”

14:20 A on im reče: “Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu.

14:21 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!”

14:22 I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: “Uzmite, ovo je tijelo moje.”

14:23 I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.

14:24 A on im reče: “Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.

14:25 Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.”

14:26 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

14:27 I reče im Isus: “Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći.

14:28 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.”

14:29 Nato će mu Petar: “Ako se i svi sablazne, ja neću!”

14:30 A Isus mu reče: “Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.”

14:31 Ali on je upornije uvjeravao: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.” A tako su svi govorili.

14:32 I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: “Sjednite ovdje dok se ne pomolim.”

14:33 I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba

14:34 pa im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!”

14:35 Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.

14:36 Govoraše: “Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!”

14:37 I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti?

14:38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.”

14:39 Opet ode i pomoli se istim riječima.

14:40 Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore.

14:41 Dođe i treći put i reče im: “Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke!

14:42 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!”

14:43 Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina.

14:44 A izdajica im njegov dade znak: “Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!”

14:45 I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: “Učitelju!” I poljubi ga.

14:46 Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.

14:47 A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

14:48 Isus im prozbori: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite.

14:49 Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!”

14:50 I svi ga ostave i pobjegnu.

14:51 A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti,

14:52 no on ostavi plahtu i gol pobježe.

14:53 Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci.

14:54 Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.

14:55 A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu.

14:56 Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu.

14:57 Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega:

14:58 “Mi smo ga čuli govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'”

14:59 Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.

14:60 Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?

14:61 A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: “Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?”

14:62 A Isus mu reče: “Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.”

14:63 Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: “Što nam još trebaju svjedoci?

14:64 Čuli ste hulu. Što vam se čini?” Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.

14:65 I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: “Proreci!” I sluge ga stadoše pljuskati.

14:66 I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika;

14:67 ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: “I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.”

14:68 On zanijeka: “Niti znam niti razumijem što govoriš.” I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi.

14:69 Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: “Ovaj je od njih!”

14:70 On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: “Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!”

14:71 On se tada stane kleti i preklinjati: “Ne znam čovjeka o kom govorite!”

14:72 I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: “Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I briznu u plač.