Main Index: Croatian Bible
Mark 4
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
4:1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnotvo bijae uz more, na kopnu.
4:2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
4:3 “Posluajte! Gle, iziđe sijač sijati.
4:4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoe ptice i pozobae ga.
4:5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemae dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemae duboke zemlje.
4:6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemae korijenja, osui se.
4:7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i ugui ga te ploda ne donese.
4:8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoi, te donese: jedno tridesetostruko, jedno ezdesetostruko, jedno stostruko.”
4:9 I doda: “Tko ima ui da čuje, neka čuje!”
4:10 Kad bijae nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
4:11 I govorae im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Bojega, a onima vani sve biva u prispodobama:
4:12 da gledaju, gledaju – i ne vide, sluaju, sluaju – i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.”
4:13 I kae im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
4:14 Sijač sije Riječ.
4:15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
4:16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radoću prime,
4:17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
4:18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji posluaju Riječ,
4:19 ali nadole brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale poude ugue Riječ te ona ostane bez ploda.
4:20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, ezdesetostruko, stostruko.
4:21 I govorae im: “Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
4:22 Ta nita nije zastrto, osim zato da se očituje; i nita skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
4:23 Ima li tko ui da čuje, neka čuje.”
4:24 I govorae im: “Pazite to sluate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
4:25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono to ima.”
4:26 I govorae im: “Kraljevstvo je Boje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
4:27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako;
4:28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
4:29 A čim plod dopusti, bre se on laća srpa jer eto etve.”
4:30 I govorae: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
4:31 Kao kad se goruičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
4:32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”
4:33 Mnogim takvim prispodobama navjećivae im Riječ, kako već mogahu sluati.
4:34 Bez prispodobe im ne govorae, a nasamo bi svojim učenicima sve razjanjavao.
4:35 Uvečer istoga dana kae im: “Prijeđimo prijeko!”
4:36 Oni otpuste mnotvo i povezu Isusa kako već bijae u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
4:37 Najednom nasta estoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
4:38 A on na krmi spavae na uzglavku. Probude ga i kau mu: “Učitelju! Zar ne mari to ginemo?”
4:39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
4:40 Tada im reče: “to ste bojaljivi? Kako nemate vjere?”
4:41 Oni se silno prestraie pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”