Main Index: Croatian Bible

Mark 5

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]

5:1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

5:2 Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.

5:3 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima

5:4 jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

5:5 Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.

5:6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,

5:7 a onda u sav glas povika: “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”

5:8 Jer Isus mu bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!”

5:9 Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” Kaže mu: “Legija mi je ime! Ima nas mnogo!”

5:10 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

5:11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

5:12 Zaklinjahu ga dakle: “Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!”

5:13 I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

5:14 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.

5:15 Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti – on koji ih je imao legiju. I prestraše se.

5:16 A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.

5:17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

5:18 Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.

5:19 No on mu ne dopusti, nego mu reče: “Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.”

5:20 On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.

5:21 Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.

5:22 Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge

5:23 pa ga usrdno moljaše: “Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!”

5:24 I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.

5:25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

5:26 mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.

5:27 Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.

5:28 Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.”

5:29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.

5:30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina?”

5:31 A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?'”

5:32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.

5:33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

5:34 On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!”

5:35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. “Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?”

5:36 Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: “Ne boj se! Samo vjeruj!”

5:37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.

5:38 I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.

5:39 Uđe i kaže im: “Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.”

5:40 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.

5:41 Primi dijete za ruku govoreći: “Talita, kum!” što znači: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!”

5:42 I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.

5:43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.