Main Index: Croatian Bible
1 Samuel 14
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
14:1 Jednoga dana aulov sin Jonatan reče svome momku titonoi: “Hajde da prijeđemo do filistejske strae koja je ondje prijeko.” Svome ocu nije nita o tom javio.
14:2 aul je sjedio na međi Gebe, pod ipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko est stotina ljudi.
14:3 A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, svećenika Jahvina u ilu, nosio je u to vrijeme oplećak. Narod nije primijetio da je Jonatan otiao.
14:4 U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeći da dođe do filistejske strae bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene.
14:5 Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi.
14:6 Jonatan reče svome titonoi: “Hajde da prijeđemo do strae onih neobrezanika. Moda će Jahve učiniti neto za nas, jer nita ne priječi Jahvu da udijeli pobjedu – bilo mnogo ljudi ili malo.”
14:7 A titonoa mu odgovori: “Čini sve na to te srce tvoje potiče. Ja ću s tobom, moje je srce kao tvoje srce.”
14:8 Jonatan mu reče: “Evo, prijeći ćemo k tim ljudima i pokazat ćemo im se.
14:9 Ako nam reknu ovako: ‘Ne mičite se dok ne dođemo do vas’, tada ćemo se ustaviti na mjestu i nećemo se uspinjati k njima.
14:10 Ako li nam reknu ovako: ‘Uspnite se k nama’, tada ćemo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To će nam biti znak.”
14:11 Kad su se obojica pokazala filistejskoj strai, rekoe Filistejci: “Gle, Hebreji su počeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili.”
14:12 I straari doviknue Jonatanu i njegovu titonoi: “Uspnite se k nama da vas neto naučimo!” A Jonatan reče svome titonoi: “Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove.”
14:13 Jonatan se poče penjati pomaući se rukama i nogama, a za njim njegov titonoa. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je titonoa ubijao za njim.
14:14 U tome prvom pokolju to ga učinie Jonatan i njegov titonoa pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.
14:15 Tada se proiri strah po taboru i po polju, a i straare i četu pljačkaa obuze strava; i zemlja zadrhta i bijae to silan strah Boji.
14:16 A aulovi straari u Benjaminovoj Gebi opazie da se mnotvo u taboru uskomealo na sve strane.
14:17 I aul reče ljudima koji su bili s njim: “Prozovite ljude i vidite tko je otiao od nas.” A kad prozvae, gle, ne bijae Jonatana i njegova titonoe!
14:18 Tada aul reče Ahiji: “Primakni oplećak! Posavjetuj se s Jahvom!” On je, naime, tada nosio oplećak pred sinovima Izraelovim.
14:19 Ali dok je aul govorio sa svećenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve veća, pa aul reče svećeniku: “Povuci ruku!”
14:20 Nato aul i sav narod to je bio s njim krenue zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali mačeve jedni na druge i velika pomutnja vladae među njima.
14:21 A oni Hebreji koji su već poodavno bili u slubi Filistejaca i sada poli s njima na vojsku, odmetnue se od njih i pristadoe uz Izraelce koji bijahu sa aulom i Jonatanom.
14:22 I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, čuvi da Filistejci bjee, nagrnue za njima u boj.
14:23 Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se rairio sve do preko Bet Horona.
14:24 Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je aul izrekao nad narodom ovu zakletvu: “Proklet bio čovjek koji okusi hrane prije večeri, prije nego to se osvetim svojim neprijateljima!” Tako sav narod ne okusi hrane toga dana.
14:25 Ali je ondje bilo medenoga saća na povrini zemlje.
14:26 Kad je narod doao onamo, vidje gdje teče med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.
14:27 Samo Jonatan, koji nije čuo kad je njegov otac zakleo narod, primače vrh tapa koji mu bijae u ruci i zamoči ga u medeno saće, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetlie oči.
14:28 Tada jedan iz naroda progovori i reče mu: “Tvoj je otac zakleo narod govoreći: ‘Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'”
14:29 A Jonatan odgovori: “Moj otac svaljuje nesreću na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oči jer sam okusio malo toga meda.
14:30 to bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio jo veći?”
14:31 Onoga dana potukoe Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga.
14:32 Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poče ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.
14:33 I javie to aulu govoreći: “Gle, narod grijei Jahvi jedući meso s krvlju!” A on reče: “Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!”
14:34 Zatim reče: “Zađite među narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje ćete ih klati i jesti, a nećete grijeiti Jahvi jedući meso s krvlju.” Tako sav narod jo iste noći dovede to je tko imao i to su ondje klali.
14:35 A aul podie rtvenik Jahvi; bijae to prvi rtvenik koji je podigao Jahvi.
14:36 Nato reče aul: “Pođimo jo noćas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Nećemo im ostaviti nijednoga čovjeka!” A narod mu odgovori: “Čini sve to misli da je dobro!” Ali svećenik reče: “Pristupimo ovdje k Bogu!”
14:37 I aul upita Boga: “Moram li poći u potjeru za Filistejcima? Hoće li ih predati u ruke Izraelu?” Ali mu ne odgovori u onaj dan.
14:38 Zato aul reče: “Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u čemu je bio dananji prestupak.
14:39 Jer, ivoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nađe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!” Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti aulu.
14:40 aul onda reče svemu Izraelu: “Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu stranu.” A narod odgovori aulu: “Čini ono to misli da je dobro!”
14:41 Tada se aul pomoli: “Jahve, Boe Izraelov, zato nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Boe Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim.” I drijeb pade na aula i Jonatana, a narod izađe slobodan.
14:42 aul nastavi: “Bacite drijeb između mene i moga sina Jonatana!” I drijeb pade na Jonatana.
14:43 Tada aul reče Jonatanu: “Priznaj mi to si učinio!” Jonatan odgovori: “Ja sam samo okusio malo meda vrkom tapa koji mi bijae u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!”
14:44 aul odgovori: “Tako mi Bog učinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umre, Jonatane!”
14:45 Ali narod reče aulu: “Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! ivoga nam Jahve, nijedna vlas neće pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvrio ovo djelo danas!” Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.
14:46 aul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratie u svoj kraj.
14:47 Kad je aul učvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeđivao.
14:48 Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amalečane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljačkali.
14:49 aulovi sinovi bijahu Jonatan, Ijo i Malki-ua, a od njegovih dviju kćeri starija se zvala Meraba, a mlađa Mikala.
14:50 aulova se ena zvala Ahinoama, a bila je kći Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, aulova strica.
14:51 Jer Ki, aulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.
14:52 estok se rat vodio protiv Filistejaca svega aulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna čovjeka aul vidio, svakoga bi uzimao u svoju slubu.