Main Index: Croatian Bible
1 Samuel 26
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
26:1 Ljudi iz Zifa dođoe aulu i javie mu: “David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Jeimonu.”
26:2 aul tada krenu na put i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da trai Davida u pustinji Zifu.
26:3 aul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Jeimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je aul doao onamo da ga progoni.
26:4 Zato David posla uhode i sazna da je aul zaista doao.
26:5 David se podie i dođe do mjesta gdje se aul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali aul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: aul je spavao usred tabora, a vojska leala u krugu oko njega.
26:6 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abiaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reče im: “Tko će sa mnom u tabor sve do aula?” A Abiaj odgovori: “Ja ću s tobom.”
26:7 I tako David i Abiaj doprijee noću do vojske: i gle, aul leae i spavae u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici leahu oko njega.
26:8 Tada Abiaj reče Davidu: “Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.”
26:9 Ali David odgovori Abiaju: “Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekanjen?”
26:10 Jo nastavi David: “ivoga mi Jahve, i udarit će ga Jahve, bilo da će mu doći njegov dan da umre, bilo da će otići u boj i poginuti.
26:11 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje to mu je kod uzglavlja i vrč za vodu, pa hajdemo!”
26:12 I uze David koplje i vrč za vodu to su bili kod aulova uzglavlja i oni odoe: nitko nije nita vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijae na njih pao dubok san od Jahve.
26:13 David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je među njima bio velik prostor.
26:14 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: “Zar se neće odazvati, Abnere?” A Abner se odazva i upita: “Tko si ti to uznemiruje kralja?”
26:15 A David odgovori Abneru: “Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zato onda nisi čuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika siao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.
26:16 Nije lijepo to to si učinio. Tako mi ivog Jahve, zasluili ste smrt to niste čuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrč za vodu to mu bijae do uzglavlja!”
26:17 Tada aul poznade Davidov glas i upita: “Je li to tvoj glas, sine Davide?” A David odgovori: “Jest, kralju gospodaru!”
26:18 I nastavi: “Zato moj gospodar progoni svoga slugu? to sam učinio? Kakva je krivica u mojoj ruci?
26:19 Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji posluati riječi svoga sluge: ako te Jahve die protiv mene, neka se prinosnicom ublai; ako li to čine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u batini Jahvinoj, kao da su mi govorili: ‘Idi, slui tuđim bogovima!’
26:20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov iziao u lov na moj ivot, kao kad tko goni jarebicu po planini.”
26:21 Tada aul reče: “Zgrijeio sam! Vrati mi se, sine Davide, neću ti vie činiti zla, kad je danas moj ivot u očima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teko sam pogrijeio!”
26:22 A David odgovori: “Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme!
26:23 A Jahve će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijae predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Jahvina.
26:24 I gle, kako je danas tvoj ivot bio drag u mojim očima, tako neka moj ivot bude drag u Jahvinim očima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!”
26:25 A aul doviknu Davidu: “Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo će izvriti svoje djelo i uspjet će!” Potom David ode svojim putem, a aul se vrati svojoj kući.