We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

Men can see the greatest miracles and miss the glory of God. What generation was ever favored with miracles as Jesus’ generations was? Yet that generation crucified the Son of God!
Tom Wells

Here are some reasons it is okay to celebrate Christmas: 1. The day itself is not really the day Christ was born. Nobody actually has the exact day down, but most believe it was not during this time of year at all. Probably it took place in the spring, not on a “cold winter's night that was so deep.” 2. Diversity over the years has taken away much of the “Romish” flavor to the holiday. Our Catholic friends do as they wish on the night before and the day of Christmas, that is granted. But we do not have a state church. There are so many other ways Christmas is celebrated that no one really thinks about it the way the Puritans did so many years ago. The problem is not so acute because of so many years of varied expressions. At least this is true in our part of the world. 3. God can be honored in gift-giving and generosity as well as in singing carols and telling the story. They’re both important if done in the right spirit. We don't have to make something spiritual out of giving gifts. You may make a birthday cake to Jesus if you wish, but you don't have to. We do need to be Christian, however, about everything we do. Emphasizing the giving part of the day can heal lots of wounds, open calcified hearts, stir up gratefulness, and just be plain fun. God's not against fun is He? 4. There may be better things to be different about. In other words, we might show our radical difference better in the way we treat other shoppers, the kindness we show to retail clerks, the warmth of our hearts, the largeness of our generosity, the thankfulness we express and really feel. 5. There are admittedly some great opportunities to make Christ known during Christmas. With all that is bad about it, we can still make our point. And we will have some sympathy for our message. For years I've led Christmas Eve services, short ones of only 45 minutes, but packed with meaning. The building will be full and all kinds of our friends and family will hear the truth as clearly as we are willing to express it.
Jim Elliff

FREE Online Serbian Bible. Acts Chapter 7:1-60.

Main Index: Serbian Bible

 

Acts 7

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]

ACTS 7:1 A poglavar sveštenièki reèe: Je li dakle tako?
ACTS 7:2 A on reèe: Ljudi braæo i oci! Poslušajte. Bog slave javi se ocu našem Avraamu kad beše u Mesopotamiji, pre nego se doseli u Haran,
ACTS 7:3 I reèe mu: Izidji iz zemlje svoje i od roda svog i iz doma oca svog, i dodji u zemlju koju æu ti ja pokazati.
ACTS 7:4 Tada izidje iz zemlje haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegovog, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite.
ACTS 7:5 I ne dade mu nasledstvo u njoj ni stope; i obreèe mu je dati u držanje i semenu njegovom posle njega, dok on još nemaše deteta.
ACTS 7:6 Ali Bog reèe ovako: Seme tvoje biæe došljaci u zemlji tudjoj, i nateraæe ga da služi, i muèiæe ga èetiri stotine godina.
ACTS 7:7 I narodu kome æe služiti ja æu suditi, reèe Bog; i potom æe iziæi, i služiæe meni na ovome mestu.
ACTS 7:8 I dade mu zavet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest starešina.
ACTS 7:9 I starešine zavidjahu Josifu, i prodadoše ga u Misir; i Bog beše s njim.
ACTS 7:10 I izbavi ga od svih njegovih nevolja, i dade mu milost i premudrost pred Faraonom carem misirskim, i postavi ga poglavarom nad Misirom i nad svim domom svojim.
ACTS 7:11 A dodje glad na svu zemlju misirsku i hanansku i nevolja velika, i ne nalažahu hrane oci naši.
ACTS 7:12 A Jakov èuvši da ima pšenice u Misiru posla najpre oce naše.
ACTS 7:13 I kad dodjoše drugi put, poznaše Josifa braæa njegova, i rod Josifov posta poznat Faraonu.
ACTS 7:14 A Josif posla i dozva oca svog Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša.
ACTS 7:15 I Jakov sidje u Misir, i umre, on i oèevi naši.
ACTS 7:16 I prenesoše ih u Sihem, i metnuše u grob koji kupi Avraam za novce od sinova Emorovih u Sihemu.
ACTS 7:17 I kad se približi vreme obeæanja za koje se Bog zakle Avraamu, narod se narodi i umnoži u Misiru,
ACTS 7:18 Dok nasta drugi car u Misiru, koji ne znaše Josifa.
ACTS 7:19 Ovaj namisli zlo za naš rod, izmuèi oce naše da svoju decu bacahu da ne žive.
ACTS 7:20 U to se vreme rodi Mojsije, i beše Bogu ugodan, i bi tri meseca hranjen u kuæi oca svog.
ACTS 7:21 A kad ga izbaciše, uze ga kæi Faraonova, i odgaji ga sebi za sina.
ACTS 7:22 I nauèi se Mojsije svoj premudrosti misirskoj, i beše silan u reèima i u delima.
ACTS 7:23 A kad mu se navršivaše èetrdeset godina, dodje mu na um da obidje braæu svoju, sinove Izrailjeve.
ACTS 7:24 I videvši jednom gde se èini nepravda, pomože, i pokaja onog što mu se èinjaše nepravda, i ubi Misirca.
ACTS 7:25 Mišljaše pak da braæa njegova razumeju da Bog njegovom rukom njima spasenje dade: ali oni ne razumeše.
ACTS 7:26 A sutradan dodje medju takve koji se behu svadili, i miraše ih govoreæi: Ljudi, vi ste braæa, zašto èinite nepravdu jedan drugom?
ACTS 7:27 A onaj što èinjaše nepravdu bližnjemu ukori ga govoreæi: Ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama?
ACTS 7:28 Ili i mene hoæeš da ubiješ kao što si juèe ubio Misirca?
ACTS 7:29 A Mojsije pobeže od ove reèi, i posta došljak u zemlji madijanskoj, gde rodi dva sina.
ACTS 7:30 I kad se navrši èetrdeset godina, javi mu se u pustinji gore sinajske andjeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini.
ACTS 7:31 A kad Mojsije vide, divljaše se utvari. A kad on pristupi da vidi, bi glas Gospodnji k njemu:
ACTS 7:32 Ja sam Bog otaca tvojih, Bog Avraamov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije se beše uzdrhtao i ne smeše da pogleda.
ACTS 7:33 A Gospod mu reèe: Izuj obuæu svoju sa svojih nogu: jer je mesto na kome stojiš sveta zemlja.
ACTS 7:34 Ja dobro videh muku svog naroda koji je u Misiru, i èuh njihovo uzdisanje, i sidjoh da ih izbavim: i sad hodi da te pošaljem u Misir.
ACTS 7:35 Ovog Mojsija, kog ukoriše rekavši: Ko te postavi knezom i sudijom? Ovog Bog za kneza i izbavitelja posla rukom andjela koji mu se javi u kupini.
ACTS 7:36 Ovaj ih izvede uèinivši èudesa i znake u zemlji misirskoj i u Crvenom Moru i u pustinji èetrdeset godina.
ACTS 7:37 Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Izrailjevim: Gospod Bog vaš podignuæe vam proroka iz vaše braæe, kao mene: njega poslušajte.
ACTS 7:38 Ovo je onaj što beše u crkvi u pustinji s andjelom, koji mu govori na gori sinajskoj, i s ocima našim; koji primi reèi žive da ih nama da;
ACTS 7:39 Kog ne hteše poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojim u Misir,
ACTS 7:40 Rekavši Aronu: Naèini nam bogove koji æe iæi pred nama, jer ovom Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje misirske, ne znamo šta bi.
ACTS 7:41 I tada naèiniše tele, i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se rukotvorini svojoj.
ACTS 7:42 A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojnicima nebeskim, kao što je pisano u knjizi proroka: Eda zaklanja i žrtve prinesoste mi na èetrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?
ACTS 7:43 I primiste èador Molohov, i zvezdu boga svog Remfana, kipove koje naèiniste da im se molite; i preseliæu vas dalje od Vavilona.
ACTS 7:44 Oèevi naši imahu èador svedoèanstva u pustinji, kao što zapovedi Onaj koji govori Mojsiju da ga naèini po onoj prilici kao što ga vide;
ACTS 7:45 Koji i primiše oèevi naši i donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica naših otaca, tja do Davida,
ACTS 7:46 Koji nadje milost u Boga, i izmoli da nadje mesto Bogu Jakovljevom.
ACTS 7:47 A Solomun Mu naèini kuæu.
ACTS 7:48 Ali najviši ne živi u rukotvorenim crkvama, kao što govori prorok:
ACTS 7:49 Nebo je meni presto a zemlja podnožje nogama mojim: kako æete mi kuæu sazidati? Govori Gospod; ili koje je mesto za moje poèivanje?
ACTS 7:50 Ne stvori li ruka moja sve ovo?
ACTS 7:51 Tvrdovrati i neobrezanih srca i ušiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome; kako vaši oci tako i vi.
ACTS 7:52 Kog od proroka ne proteraše oci vaši? I pobiše one koji unapred javiše za dolazak pravednika, kog vi sad izdajnici i krvnici postadoste;
ACTS 7:53 Koji primiste zakon naredbom andjeoskom, i ne održaste.
ACTS 7:54 Kad ovo èuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojim, i škrgutahu zubima na nj.
ACTS 7:55 A Stefan buduæi pun Duha Svetog pogleda na nebo i vide slavu Božju i Isusa gde stoji s desne strane Bogu;
ACTS 7:56 I reèe: Evo vidim nebesa otvorena i Sina èoveèijeg gde stoji s desne strane Bogu.
ACTS 7:57 A oni povikavši glasno zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno na nj.
ACTS 7:58 I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladiæa po imenu Savla.
ACTS 7:59 I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! Primi duh moj.
ACTS 7:60 Onda kleèe na kolena i povika glasno: Gospode! Ne primi im ovo za greh. I ovo rekavši umre.

 



Webnet77.com