We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

We trample the blood of the Son of God if we think we are forgiven because we are sorry for our sins. The only explanation for the forgiveness of God and for the unfathomable depth of His forgetting is the death of Jesus Christ. Our repentance is merely the outcome of our personal realization of the atonement which He has worked out for us. It does not matter who or what we are; there is absolute reinstatement into God by the death of Jesus Christ and by no other way, not because Jesus Christ pleads, but because He died. It is not earned, but accepted. All the pleading which deliberately refuses to recognize the Cross is of no avail; it is battering at a door other than the one that Jesus has opened. Our Lord does not pretend we are all right when we are all wrong. The atonement is a propitiation whereby God, through the death of Jesus, makes an unholy man holy.
Oswald Chambers

These doctrines build upon one another. The doctrine of total depravity establishes what the Bible teaches about the spiritual condition of unregenerate man and leaves one with the question “Who can be saved?” The doctrine of unconditional election then answers the question by declaring God’s sovereign choice in choosing to save people despite their depravity and based solely on God’s sovereign choice to redeem for Himself people from every tribe, tongue and nation. Next, the doctrine of limited atonement explains how God can be perfectly just and yet redeem those sinful people and reconcile them to Himself. The only solution to the depravity of man was for God to provide a Redeemer who would act as their substitute and suffer the wrath of God for their sins. He did this in the death of Christ, who, having been crucified, completely and totally “canceled out the certificate of debt…having nailed it to the cross” (Colossians 2:13-14). That leads to another question: how can a spiritually dead sinner who is hostile to God have faith in the atoning work of Christ on the cross? That question is answered by the doctrine of grace that is known as irresistible grace, the “I” in the acronym TULIP.
Unknown Author

FREE Online Serbian Bible. Acts Chapter 8:1-40.

Main Index: Serbian Bible

 

Acts 8

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]

ACTS 8:1 Savle pak beše pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu jerusalimsku, i svi se rasejaše po krajevima judejskim i samarijskim osim apostola.
ACTS 8:2 A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plaè uèiniše nad njim.
ACTS 8:3 A Savle dosadjivaše crkvi, jer idjaše po kuæama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu.
ACTS 8:4 A oni što se behu rasejali prolažahu propovedajuæi reè.
ACTS 8:5 A Filip sišavši u grad samarijski propovedaše im Hrista.
ACTS 8:6 A narod pažaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajuæi i gledajuæi znake koje èinjaše:
ACTS 8:7 Jer duhovi neèisti s velikom vikom izlažahu iz mnogih u kojima behu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše.
ACTS 8:8 I bi velika radost u gradu onom.
ACTS 8:9 A beše jedan èovek, po imenu Simon, koji pre èaraše u gradu i dovodjaše u èudo narod samarijski, govoreæi da je on nešto veliko;
ACTS 8:10 Na kog gledahu svi, i malo i veliko, govoreæi: Ovo je velika sila Božja.
ACTS 8:11 A zato gledahu na njega što ih mnogo vremena èinima udivljavaše.
ACTS 8:12 Kad pak verovaše Filipu koji propovedaše jevandjelje o carstvu Božjem, i o imenu Isusa Hrista, krštavahu se i ljudi i žene.
ACTS 8:13 Tada i Simon verova, i krstivši se osta kod Filipa; i videæi dela i znake velike koji se èinjahu divljaše se vrlo.
ACTS 8:14 A kad èuše apostoli koji behu u Jerusalimu da Samarija primi reè Božju, poslaše k njima Petra i Jovana.
ACTS 8:15 Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha Svetog;
ACTS 8:16 Jer još ni na jednog ne beše došao, nego behu samo kršteni u ime Gospoda Isusa.
ACTS 8:17 Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha Svetog.
ACTS 8:18 A kad vide Simon da se daje Duh Sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce
ACTS 8:19 Govoreæi: Dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha Svetog.
ACTS 8:20 A Petar mu reèe: Novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božji može dobiti za novce.
ACTS 8:21 Nema tebi dela ni iseta u ovoj reèi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.
ACTS 8:22 Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvog.
ACTS 8:23 Jer te vidim da si u gorkoj žuèi i u svezi nepravde.
ACTS 8:24 A Simon odgovarajuæi reèe: Pomolite se vi Gospodu za mene da ne naidje na mene ništa od ovog što rekoste.
ACTS 8:25 Tako oni posvedoèivši i govorivši reè Gospodnju vratiše se u Jerusalim, i mnogim selima samarijskim propovediše jevandjelje.
ACTS 8:26 A andjeo Gospodnji reèe Filipu govoreæi: Ustani i idi u podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je.
ACTS 8:27 I ustavši podje. I gle, èovek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice arapske, što beše nad svim njenim riznicama, koji beše došao u Jerusalim da se moli Bogu,
ACTS 8:28 Pa se vraæaše, i sedeæi na kolima svojim èitaše proroka Isaiju.
ACTS 8:29 A Duh reèe Filipu: Pristupi i prilepi se tim kolima.
ACTS 8:30 A Filip pritrèavši èu ga gde èita proroka Isaiju, i reèe: A razumeš li šta èitaš?
ACTS 8:31 A on reèe: Kako bih mogao razumeti ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sede s njim.
ACTS 8:32 A mesto iz pisma koje èitaše beše ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i nem kao jagnje pred onim koji ga striže, tako ne otvori usta svojih.
ACTS 8:33 U Njegovom poniženju ukide se sud Njegov. A rod Njegov ko æe iskazati? Jer se Njegov život uzima od zemlje.
ACTS 8:34 Onda uškopljenik odgovori Filipu i reèe: Molim te, za koga ovo govori prorok? Ili za sebe ili za koga drugog?
ACTS 8:35 A Filip otvorivši usta svoja, i poèevši od pisma ovog, pripovedi mu jevandjelje Isusovo.
ACTS 8:36 Kako idjahu putem dodjoše na nekakvu vodu; i reèe uškopljenik: Evo vode, šta brani meni da se krstim?
ACTS 8:37 A Filip mu reèe: Ako veruješ od svega srca svog, možeš. A on odgovarajuæi reèe: Verujem da je Isus Hristos Sin Božji.
ACTS 8:38 I zapovedi da stanu kola, i sidjoše oba na vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga.
ACTS 8:39 A kad izidjoše iz vode, Duh Sveti pade na uškopljenika, a andjeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vide uškopljenik; nego otide putem svojim radujuæi se.
ACTS 8:40 A Filip se obrete u Azotu; i prolazeæi propovedaše jevandjelje svima gradovima, dok ne dodje u Æesariju.

 



Webnet77.com