We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

“Flesh and blood cannot inherit the kingdom of God” (1 Corinthians 15:50). Entrance to heaven requires a redeemed body. The body must be rid of the law of sin at work in its members. At the present time, the spirit is willing but the flesh is weak. The day is coming, however, when instead of being a hindrance to the spirit, the body will be the perfect vessel for the expression of my glorified mind, will, and emotions. Right now, we wear our souls on the inside. But one day we will be “clothed in righteousness” as we wear our souls on the outside, brilliant and glorious.
Joni Eareckson Tada

Evidence, evidence, evidence, will be the one thing wanted when the great white throne is set, when the books are opened, when the graves give up their tenants, when the dead are arraigned before the bar of God. Without some evidence that our faith in Christ was real and genuine, we shall only rise again to be condemned. I can find no evidence that will be admitted in that day, except sanctification. The question will not be how we talked and what we professed, but how we lived and what we did. Let no man deceive himself on this point. If anything is certain about the future, it is certain that there will be a judgment; and if anything is certain about judgment, it is certain that men’s “works” and “doings” will be considered and examined in it (Jn. 5:29; 2 Cor. 5:10; Rev. 20:13). He that supposes works are of no importance, because they cannot justify us, is a very ignorant Christian. Unless he opens his eyes, he will find to his cost that if he comes to the bar of God without some evidence of grace, he had better never have been born.
J.C. Ryle

FREE Online Serbian Bible. Acts Chapter 23:1-35.

Main Index: Serbian Bible

 

Acts 23

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]

ACTS 23:1 A Pavle pogledavši na skupštinu reèe: Ljudi braæo! Ja sa svom dobrom savesti živeh pred Bogom do samog ovog dana.
ACTS 23:2 A poglavar sveštenièki Ananija zapovedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima.
ACTS 23:3 Tada mu reèe Pavle: Tebe æe Bog biti, zide okreèeni! I ti sediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajuæi zakon zapovedaš da me biju.
ACTS 23:4 A oni što stajahu naokolo rekoše: Zar psuješ Božjeg poglavara sveštenièkog?
ACTS 23:5 A Pavle reèe: Ne znadoh, braæo, da je poglavar sveštenièki, jer stoji napisano: Starešini naroda svog da ne govoriš ružno.
ACTS 23:6 A znajuæi Pavle da je jedan deo sadukeja a drugi fariseja povika na skupštini: Ljudi braæo! Ja sam farisej i sin farisejev: za nadu i za vaskrsenje iz mrtvih doveden sam na sud.
ACTS 23:7 A kad on ovo reèe, postade raspra medju sadukejima i farisejima, i razdeli se narod.
ACTS 23:8 Jer sadukeji govore da nema vaskrsenja, ni andjela ni duha; a fariseji priznaju oboje.
ACTS 23:9 I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se medju sobom govoreæi: Nikakvo zlo ne nalazimo na ovom èoveku; ako li mu govori duh ili andjeo, da se ne suprotimo Bogu.
ACTS 23:10 A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovedi da sidju vojnici i da ga otmu izmedju njih, i da ga odvedu u logor.
ACTS 23:11 A onu noæ stade Gospod pred njega i reèe: Ne boj se, Pavle, jer kao što si svedoèio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svedoèiti.
ACTS 23:12 A kad bi dan, uèiniše neki od Jevreja veæe i zakleše se govoreæi da neæe ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla.
ACTS 23:13 A beše ih više od èetrdeset koji ovu kletvu uèiniše.
ACTS 23:14 Ovi pristupivši ka glavarima sveštenièkim i starešinama, rekoše: Kletvom zaklesmo se da neæemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla;
ACTS 23:15 Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sutra svede k vama, kao da biste hteli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo pre nego se on približi.
ACTS 23:16 A sin sestre Pavlove èuvši ovu zasedu dodje i udje u logor i kaza Pavlu.
ACTS 23:17 A Pavle dozvavši jednog od kapetana reèe: Ovo momèe odvedi k vojvodi, jer ima nešto da mu kaže.
ACTS 23:18 A on ga uze i dovede k vojvodi, i reèe: Sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momèe dovedem k tebi koje ima nešto da ti govori.
ACTS 23:19 A vojvoda uzevši ga za ruku, i otišavši nasamo, pitaše ga: Šta je što imaš da mi kažeš?
ACTS 23:20 A ono reèe: Jevreji dogovoriše se da te zamole da sutra svedeš Pavla k njima na skupštinu, kao da bi hteli bolje ispitati za njega;
ACTS 23:21 Ali ti ih nemoj poslušati, jer ga èekaju od njih više od èetrdeset ljudi koji su se zakleli da neæe ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i èekaju tvoje obeæanje.
ACTS 23:22 A vojvoda onda otpusti momèe zapovedivši mu: Nikom ne kazuj da si mi ovo javio.
ACTS 23:23 I dozvavši dvojicu od kapetana reèe: Pripravite mi dvesta vojnika da idu do Æesarije, i sedamdeset konjika i dvesta strelaca, po treæem satu noæi.
ACTS 23:24 I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije.
ACTS 23:25 I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraše:
ACTS 23:26 Od Klaudija Lisije èestitom Filiksu pozdravlje.
ACTS 23:27 Èoveka ovog uhvatiše Jevreji i hteše da ga ubiju; ja pak dodjoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin.
ACTS 23:28 I želeæi doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupštinu.
ACTS 23:29 Tada nadjoh da ga krive za pitanja zakona njihovog, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove.
ACTS 23:30 I doznavši ja ugovor jevrejski o glavi ovog èoveka odmah ga poslah k tebi zapovedivši i suparnicima njegovim da pred tobom kažu šta imaju na nj. Zdrav budi!
ACTS 23:31 A vojnici onda, kao što im se zapovedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu.
ACTS 23:32 A sutradan ostavivši konjike da idu s njim, vratiše se u logor.
ACTS 23:33 A oni došavši u Æesariju, predaše poslanicu sudiji i izvedoše Pavla preda nj.
ACTS 23:34 A sudija proèitavši poslanicu zapita odakle je; i doznavši da je iz Kilikije
ACTS 23:35 Reèe: Ispitaæu te kad suparnici tvoji dodju. I zapovedi da ga èuvaju u dvoru Irodovom.

 



Webnet77.com