Main Index: Croatian Bible
2 Samuel 16
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
16:1 Kad je David preao malo preko vrha, dođe mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grođa, sto voćnjača i mijeh vina.
16:2 Kralj upita Sibu: “to će s tim?” A Siba odgovori: “Magarci će posluiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voće momcima za jelo, a vino za piće onima koji se umore u pustinji.”
16:3 Kralj dalje upita: “A gdje je sin tvoga gospodara?” A Siba odgovori kralju: “Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: ‘Danas će mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'”
16:4 Tada kralj reče Sibi: “Sve to posjeduje Meribaal neka je tvoje.” A Siba odgovori: “Bacam se ničice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim očima, kralju gospodaru!”
16:5 Kad je kralj David doao do Bahurima, izađe odande čovjek od roda aulova. Zvao se imej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao.
16:6 Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruivala kralja s desne i lijeve strane.
16:7 A imej je ovako govorio proklinjući: “Odlazi, odlazi, krvniče, nitarijo!
16:8 Jahve je okrenuo na tebe svu krv aulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik.”
16:9 Tada Sarvijin sin Abiaj zapita kralja: “Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!”
16:10 Ali kralj odgovori: “to hoćete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: ‘Proklinji Davida!’ – tko ga smije pitati: ‘Zato čini tako?'”
16:11 Nato David reče Abiaju i svim svojim dvoranima: “Eto, moj sin koji je izaao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.
16:12 Moda će Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu dananju psovku.”
16:13 Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a imej iđae gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujući, bacajući kamenje i diući prainu.
16:14 Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoe umorni i ondje odahnue.
16:15 Abalom je međutim sa svim narodom izraelskim uao u Jeruzalem; i Ahitofel bijae s njim.
16:16 A kad je Huaj Arčanin, Davidov prijatelj, doao k Abalomu, reče Huaj Abalomu: “ivio kralj! ivio kralj!”
16:17 A Abalom upita Huaja: “Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zato nisi otiao sa svojim prijateljem?”
16:18 A Huaj odgovori Abalomu: “Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov ću biti i s njim ću ostati.
16:19 A drugo: kome ću sluiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam sluio tvojemu ocu, tako ću sluiti tebi.”
16:20 Potom se Abalom obrati Ahitofelu: “Savjetuj sada: to da činimo?”
16:21 Ahitofel odgovori Abalomu: “Uđi k inočama svoga oca, koje je ostavio da čuvaju palaču: tada će sav Izrael čuti da si u zavadi sa svojim ocem, pa će se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe.”
16:22 Tada razapee za Abaloma ator na krovu i Abalom uđe k inočama svoga oca na oči svemu Izraelu.
16:23 A savjet to bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Boji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abaloma.