Main Index: Serbian Bible

Job 2

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

JOB 2:1 Opet jedan dan dodjoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a dodje i Sotona medju njih da stane pred Gospodom.
JOB 2:2 I Gospod reèe Sotoni: Od kuda ideš? A Sotona odgovori Gospodu i reèe: Prohodih zemlju i obilazih.
JOB 2:3 I reèe Gospod Sotoni: Jesi li video slugu mog Jova? Nema onakvog èoveka na zemlji, dobrog i pravednog, koji se boji Boga i uklanja se oda zla, i još se drži dobrote svoje, premda si me nagovorio, te ga upropastih nizašta.
JOB 2:4 A Sotona odgovori Gospodu i reèe: Koža za kožu, i sve što èovek ima daæe za dušu svoju.
JOB 2:5 Nego pruži ruku svoju i dotakni se kostiju njegovih i mesa njegovog, psovaæe te u oèi.
JOB 2:6 A Gospod reèe Sotoni: Evo ti ga u ruke; ali mu dušu èuvaj.
JOB 2:7 I sotona otide od Gospoda, i udari Jova zlim prištem od pete do temena,
JOB 2:8 Te on uze crep pa se strugaše, i sedjaše u pepelu.
JOB 2:9 I reèe mu žena: Hoæeš li se još držati dobrote svoje? Blagoslovi Boga, pa umri.
JOB 2:10 A on joj reèe: Govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar neæemo primati? Uza sve to ne sagreši Jov usnama svojim.
JOB 2:11 A tri prijatelja Jovova èuše za sve zlo koje ga zadesi, i dodjoše svaki iz svog mesta, Elifas Temanac i Vildad Sušanin i Sofar Namaæanin, dogovoriše se da dodju da ga požale i poteše.
JOB 2:12 I podigavši oèi svoje izdaleka ne poznaše ga; tada podigoše glas svoj i stadoše plakati i razdreše svaki svoj plašt i posuše se prahom po glavi bacajuæi ga u nebo.
JOB 2:13 I sedjahu kod njega na zemlji sedam dana i sedam noæi, i nijedan mu ne progovori reèi, jer vidjahu da je bol vrlo velik.