We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

Anxieties feel endless and infinite - but they’re finite and specific.
David Powlison

When we enjoy God, we enjoy Him in His eternity without any flux... After many ages, the joys will be as savory and satisfying as if they had been but that moment first tasted by our hungry appetites. When the glory of the Lord shall rise upon you, it shall be so far from ever setting, that after millions of years are expired, as numerous as the sands on the seashore, the sun, in the light of whose countenance you shall live, shall be as bright as at the first appearance; He will be so far from ceasing to flow, that He will flow as strong, as full, as at the first communication of Himself in glory to the creature. God is always vigorous and flourishing; a pure act of life, sparkling new and fresh rays of life and light to the creature, flourishing with a perpetual spring, and contenting the most capacious desire; forming your interest, pleasure, and satisfaction; with an infinite variety, without any change or succession; He will have variety to increase delights, and eternity to perpetuate them; this will be the fruit of the enjoyment of an infinite and eternal God.
Stephen Charnock

FREE Online Serbian Bible. Mark Chapter 8:1-38.

Main Index: Serbian Bible

 

Mark 8

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]

MK 8:1 U to vreme, kad beše vrlo mnogo naroda i ne imahu šta jesti, dozva Isus uèenike svoje i reèe im:
MK 8:2 Žao mi je naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti.
MK 8:3 I ako ih otpustim gladne kuæama njihovim, oslabiæe na putu; jer su mnogi od njih došli izdaleka.
MK 8:4 I odgovoriše Mu uèenici Njegovi: Otkuda æemo uzeti hleba ovde u pustinji da ih nahranimo?
MK 8:5 I zapita ih: Koliko imate hlebova? A oni kazaše: Sedam.
MK 8:6 I zapovedi narodu da posedaju po zemlji; i uzevši onih sedam hlebova i hvalu davši, prelomi, i dade uèenicima svojim da razdadu; i razdadoše narodu.
MK 8:7 I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reèe da i njih razdadu.
MK 8:8 I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica.
MK 8:9 A onih što su jeli beše oko èetiri hiljade. I otpusti ih.
MK 8:10 I odmah udje u ladju s uèenicima svojim, i dodje u okoline dalmanutske.
MK 8:11 I izadjoše fariseji, i poèeše se prepirati s Njim, i kušajuæi Ga iskahu od Njega znak s neba.
MK 8:12 I uzdahnuvši duhom svojim reèe: Zašto rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neæe se dati rodu ovome znak.
MK 8:13 I ostavivši ih udje opet u ladju, i ode na one strane.
MK 8:14 I zaboraviše uèenici Njegovi uzeti hleba, i nemahu sa sobom u ladji do jedan hleb.
MK 8:15 I zapovedaše im govoreæi: Gledajte, èuvajte se kvasca farisejskog i kvasca Irodovog.
MK 8:16 I mišljahu, jedan drugom govoreæi: To je što hleba nemamo.
MK 8:17 I razumevši Isus reèe im: Šta mislite što hleba nemate? Zar još ne oseæate, niti razumete? Zar je još okamenjeno srce vaše?
MK 8:18 Oèi imate i ne vidite? Uši imate i ne èujete? I ne pamtite li
MK 8:19 Kad ja pet hlebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punih komada nakupiste? Rekoše Mu: Dvanaest.
MK 8:20 A sad sedam na èetiri hiljade, koliko punih kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: Sedam.
MK 8:21 I reèe im: Kako ne razumete?
MK 8:22 I dodje u Vitsaidu; i dovedoše k Njemu slepoga, i moljahu Ga da ga se dotakne.
MK 8:23 I uzevši za ruku slepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvši mu u oèi metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li šta.
MK 8:24 I pogledavši reèe: Vidim ljude gde idu kao drva.
MK 8:25 I potom opet metnu mu ruke na oèi, i reèe mu da progleda: i isceli se, i vide sve lepo.
MK 8:26 I posla ga kuæi njegovoj govoreæi: Ne ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
MK 8:27 I izadje Isus i uèenici Njegovi u sela Æesarije Filipove; i putem pitaše uèenike svoje govoreæi im: Ko govore ljudi da sam ja?
MK 8:28 A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: Koji od proroka.
MK 8:29 A On im reèe: A vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajuæi reèe Mu: Ti si Hristos.
MK 8:30 I zapreti im da nikome ne kazuju za Njega.
MK 8:31 I poèe ih uèiti da Sinu èoveèjem valja mnogo postradati, i da æe Ga okriviti starešine i glavari sveštenièki i književnici, i da æe Ga ubiti, i treæi dan da æe ustati.
MK 8:32 I govoraše o tom ne ustruèavajuæi se. I Petar uze Ga i poèe Ga odvraæati.
MK 8:33 A On obrnuvši se i pogledavši na uèenike svoje zapreti Petru govoreæi: Idi od mene sotono; jer ti ne misliš šta je Božje nego šta je ljudsko.
MK 8:34 I dozvavši narod s uèenicima svojim reèe im: Ko hoæe za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.
MK 8:35 Jer ko hoæe dušu svoju da saèuva, izgubiæe je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevandjelja onaj æe je saèuvati.
MK 8:36 Jer kakva je korist èoveku ako zadobije sav svet, a duši svojoj naudi?
MK 8:37 Ili kakav æe otkup dati èovek za dušu svoju?
MK 8:38 Jer ko se postidi mene i mojih reèi u rodu ovom preljubotvornom i grešnom, i Sin æe se èoveèji postideti njega kad dodje u slavi Oca svog s andjelima svetima.

 



Webnet77.com