We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

Surely it is not wrong for us to think and talk about Heaven. I like to find out all I can about it. I expect to live there through all eternity. If I were going to dwell in any place in this country, if I were going to make it my home, I would inquire about its climate, about the neighbors I would have – about everything, in fact, that I could learn concerning it. If soon you were going to emigrate, that is the way you would feel. Well, we are all going to emigrate in a very little while. We are going to spend eternity in another world… Is it not natural that we should look and listen and try to find out who is already there and what is the route to take?
D.L. Moody

[As his teacher, Mr. Edward Kimball said of D.L. Moody:] I can truly say, and in saying it I magnify the infinite grace of God as bestowed upon him, that I have seen few persons whose minds were spiritually darker than was his when he came into my Sunday School class; and I think that the committee of the Mount Vernon Church seldom met an applicant for membership more unlikely ever to become a Christian of clear and decided views of Gospel truth, still less to fill any extended sphere of public usefulness.
Michael Simons

FREE Online Croatian Bible. John Chapter 2:1-25.

Main Index: Croatian Bible

 

John 2

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]

2:1 Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.

2:2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici.

2:3 Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: “Vina nemaju.”

2:4 Kaže joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!”

2:5 Nato će njegova mati poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!”

2:6 A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.

2:7 Kaže Isus poslužiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha.

2:8 Tada im reče: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu.

2:9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika

2:10 i kaže mu: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”

2:11 Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.

2:12 Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

2:13 Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.

2:14 U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.

2:15 I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,

2:16 a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.”

2:17 Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

2:18 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?”

2:19 Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.”

2:20 Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?”

2:21 No on je govorio o hramu svoga tijela.

2:22 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

2:23 Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.

2:24 No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao

2:25 i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.