Main Index: Croatian Bible
John 10
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
10:1 “Zaista, zaista, kaem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.
10:2 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.
10:3 Tome vratar otvara i ovce sluaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.
10:4 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.
10:5 Za tuđincem, dakako, ne idu, već bjee od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.”
10:6 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumjee to im htjede time kazati.
10:7 Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kaem vam: ja sam vrata ovcama.
10:8 Svi koji dođoe prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne posluae.
10:9 Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pau nalaziti.
10:10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da ivot imaju, u izobilju da ga imaju.”
10:11 “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri ivot svoj polae za ovce.
10:12 Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bjei, a vuk ih grabi i razgoni:
10:13 najamnik je i nije mu do ovaca.
10:14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,
10:15 kao to mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i ivot svoj polaem za ovce.
10:16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.
10:17 Zbog toga me i ljubi Otac to polaem ivot svoj da ga opet uzmem.
10:18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polaem. Vlast imam poloiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.”
10:19 Među idovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi.
10:20 Mnogi su od njih govorili: “Zloduha ima pa mahnita! to ga sluate?”
10:21 Drugi su govorili: “Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh moe slijepima oči otvoriti?”
10:22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.
10:23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.
10:24 Okruili ga idovi i govorili mu: “Dokle će nam duu drati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!”
10:25 Isus im odgovori: “Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela to ih ja činim u ime Oca svoga – ona svjedoče za mene.
10:26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.
10:27 Ovce moje sluaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.
10:28 Ja im dajem ivot vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
10:29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne moe ugrabiti iz ruke Očeve.
10:30 Ja i Otac jedno smo.”
10:31 idovi ponovno pograbie kamenje da ga kamenuju.
10:32 Isus im odgovori: “Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?”
10:33 Odgovorie mu idovi: “Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: to ti – čovjek – sebe Bogom pravi.”
10:34 Odgovori im Isus: “Nije li pisano u vaem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!
10:35 Ako bogovima nazva one kojima je riječ Boja upravljena – a Pismo se ne moe dokinuti –
10:36 kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet moete reći: ‘Huli!’ – zbog toga to rekoh: ‘Sin sam Boji!’
10:37 Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.
10:38 Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu.”
10:39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
10:40 I ode ponovno na onu stranu Jordana – na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.
10:41 A mnogi dođoe k njemu i rekoe mu: “Ivan dodue ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo to je rekao o ovome.”
10:42 Mnogi ondje povjerovae u njega.