Main Index: Croatian Bible
John 4
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
4:1 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti vie učenika nego Ivan –
4:2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici –
4:3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.
4:4 Morao je proći kroza Samariju.
4:5 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja to ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.
4:6 Ondje bijae zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike esta ura.
4:7 Dođe neka ena Samarijanka zahvatiti vode. Kae joj Isus: “Daj mi piti!”
4:8 Njegovi učenici bijahu otili u grad kupiti hrane.
4:9 Kae mu na to Samarijanka: “Kako ti, idov, ite piti od mene, Samarijanke?” Jer idovi se ne drue sa Samarijancima.
4:10 Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Boji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode ive.”
4:11 Odvrati mu ena: “Gospodine, ta nema ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda iva?
4:12 Zar si ti moda veći od oca naeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
4:13 Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će oednjeti.
4:14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće oednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u ivot vječni.”
4:15 Kae mu ena: “Gospodine, daj mi te vode da ne eđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.”
4:16 Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga mua pa se vrati ovamo.”
4:17 Odgovori mu ena: “Nemam mua.” Kae joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam mua!’
4:18 Pet si doista mueva imala, a ni ovaj koga sada ima nije ti mu. To si po istini rekla.”
4:19 Kae mu ena: “Gospodine, vidim da si prorok.
4:20 Nai su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kaete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.”
4:21 A Isus joj reče: “Vjeruj mi, eno, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
4:22 Vi se klanjate onome to ne poznate, a mi se klanjamo onome to poznamo jer spasenje dolazi od idova.
4:23 Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje trai Otac.
4:24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.”
4:25 Kae mu ena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.”
4:26 Kae joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!”
4:27 Uto dođu njegovi učenici pa se začude to razgovara sa enom. Nitko ga ipak ne zapita: “to trai?” ili: “to razgovara s njom?”
4:28 ena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:
4:29 “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve to sam počinila. Da to nije Krist?”
4:30 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.
4:31 Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!”
4:32 A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
4:33 Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?”
4:34 Kae im Isus: “Jelo je moje vriti volju onoga koji me posla i dovriti djelo njegovo.
4:35 Ne govorite li vi: ‘Jo četiri mjeseca i evo etve?’ Gle, kaem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za etvu.
4:36 etelac već prima plaću, sabire plod za vječni ivot da se sijač i etelac zajedno raduju.
4:37 Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi anje.’
4:38 Ja vas poslah eti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste uli u trud njihov.”
4:39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovae u njega zbog riječi ene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve to sam počinila.”
4:40 Kad su dakle Samarijanci doli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.
4:41 Tada ih je jo mnogo vie povjerovalo zbog njegove riječi
4:42 pa govorahu eni: “Sada vie ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”
4:43 Nakon dva dana ode odande u Galileju.
4:44 Sam je Isus dodue izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.
4:45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primie jer bijahu vidjeli to je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzili na blagdan.
4:46 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijae pretvorio vodu u vino. Ondje bijae neki kraljevski slubenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.
4:47 Kad je čuo da je Isus doao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljae da siđe i ozdravi mu sina jer već samo to nije umro.
4:48 Nato mu Isus reče: “Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!”
4:49 Kae mu kraljevski slubenik: “Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.”
4:50 Kae mu Isus: “Idi, sin tvoj ivi!” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.
4:51 Dok je on jo silazio, pohite mu u susret sluge s vijeću da mu sin ivi.
4:52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoe mu: “Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.”
4:53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: “Sin tvoj ivi.” I povjerova on i sav dom njegov.
4:54 Bijae to drugo znamenje to ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.