Main Index: Croatian Bible

John 6

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]

6:1 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.

6:2 Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.

6:3 A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima.

6:4 Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

6:5 Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?”

6:6 To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.

6:7 Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.”

6:8 Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:

6:9 “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?”

6:10 Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.

6:11 Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli.

6:12 A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!”

6:13 Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

6:14 Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!”

6:15 Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

6:16 Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru,

6:17 uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.

6:18 More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.

6:19 Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se,

6:20 a on će njima: “Ja sam! Ne bojte se!”

6:21 Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

6:22 Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami.

6:23 Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.

6:24 Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa.

6:25 Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: “Učitelju, kad si ovamo došao?”

6:26 Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.

6:27 Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.”

6:28 Rekoše mu dakle: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?”

6:29 Odgovori im Isus: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.”

6:30 Rekoše mu onda: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?

6:31 Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.”

6:32 Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

6:33 jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”

6:34 Rekoše mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.”

6:35 Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

6:36 No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

6:37 Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;

6:38 jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

6:39 A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

6:40 Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.”

6:41 Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”

6:42 Govorahu: “Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba?'”

6:43 Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom!

6:44 Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

6:45 Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.

6:46 Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

6:47 Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.

6:48 Ja sam kruh života.

6:49 Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

6:50 Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.

6:51 Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.”

6:52 Židovi se nato među sobom prepirahu: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?”

6:53 Reče im stoga Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!

6:54 Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

6:55 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

6:56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

6:57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.

6:58 Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.”

6:59 To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

6:60 Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?”

6:61 A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava?

6:62 A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?”

6:63 “Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.”

6:64 “A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.

6:65 I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.”

6:66 Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.

6:67 Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?”

6:68 Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

6:69 I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.”

6:70 Odgovori im Isus: “Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.”

6:71 Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.