FREE Online Croatian Bible. John Chapter 11:1-57.
Main Index: Croatian Bible
John 11
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
11:1 Bijae neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
11:2 Marija bijae ono pomazala Gospodina pomaću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijae bolestan.
11:3 Sestre stoga poručie Isusu: “Gospodine, evo onaj koga ljubi, bolestan je.”
11:4 Čuvi to, Isus reče: “Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Boju, da se po njoj proslavi Sin Boji.”
11:5 A Isus ljubljae Martu i njezinu sestru i Lazara.
11:6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade jo dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
11:7 Istom nakon toga reče učenicima: “Pođimo opet u Judeju!”
11:8 Kau mu učenici: “Učitelju, idovi su sad traili da te kamenuju, pa da opet ide onamo?”
11:9 Odgovori Isus: “Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
11:10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.”
11:11 To reče, a onda im dometnu: “Lazar, prijatelj na, spava, no idem probuditi ga.”
11:12 Rekoe mu nato učenici: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.”
11:13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomislie da govori o spavanju, o snu.
11:14 Tada im Isus reče posve otvoreno: “Lazar je umro.
11:15 Ja se radujem to ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!”
11:16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”
11:17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
11:18 Betanija bijae blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
11:19 A mnogo idova bijae dolo tjeiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
11:20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
11:21 Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
11:22 Ali i sada znam: to god zaite od Boga, dat će ti.”
11:23 Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!”
11:24 A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.”
11:25 Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i ivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, ivjet će.
11:26 I tko god ivi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruje li ovo?”
11:27 Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Boji, Onaj koji dolazi na svijet!”
11:28 Rekavi to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj kriom: “Učitelj je ovdje i zove te.”
11:29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
11:30 Isus jo ne bijae uao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
11:31 Kad idovi, koji su s Marijom bili u kući i tjeili je, vidjee kako je brzo ustala i izila, pođoe za njom; miljahu da ide na grob plakati.
11:32 A kad Marija dođe onamo gdje bijae Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.”
11:33 Kad Isus vidje kako plače ona i idovi koji je dopratie, potresen u duhu i uzbuđen
11:34 upita: “Kamo ste ga poloili?” Odgovorie mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!”
11:35 I zaplaka Isus.
11:36 Nato su idovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!”
11:37 A neki između njih rekoe: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?”
11:38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
11:39 Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kae mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.”
11:40 Kae joj Isus: “Nisam li ti rekao: bude li vjerovala, vidjet će slavu Boju?”
11:41 Odvalie dakle kamen. A Isus podie oči i reče: “Oče, hvala ti to si me usliao.
11:42 Ja sam znao da me svagda usliava; no rekoh to zbog nazočnog mnotva: da vjeruju da si me ti poslao.”
11:43 Rekavi to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!”
11:44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odrijeite ga i pustite neka ide!”
11:45 Tada mnogi idovi koji bijahu doli k Mariji, kad vidjee to Isus učini, povjerovae u nj.
11:46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im to Isus učini.
11:47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvae Vijeće. Govorili su: “to da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
11:48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!”
11:49 A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: “Vi nita ne znate.
11:50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!”
11:51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
11:52 ali ne samo za narod nego i zato da rasprene sinove Boje skupi u jedno.
11:53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
11:54 Zbog toga se Isus vie nije javno kretao među idovima, nego je odatle otiao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadravao s učenicima.
11:55 Bijae blizu idovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoe prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
11:56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: “to vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?”
11:57 A glavari svećenički i farizeji izdadoe naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.