We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

We have created on our understanding a big man and a small God: a strong and able man choosing his destiny and weak God who does not determine but simply waits on man. In fact, we have a very frustrated God. He wrings His hands waiting for capricious man to decide for Him. He begs a little – but not too much, for then He would overpower man’s will. He is sovereign, but sovereign over what? Certainly nothing to do with man’s will. The weather maybe. If salvation is determined by man's believing alone, then God is not sovereign, but man is.
Jim Elliff

Do you want to go to heaven? I mean, do you really want to go to heaven? Let’s remember that heaven is a place of perfect holiness. That means as we delight in beholding God’s glory now, it is as if we are, 2 Corinthians 3:18, “beholding [Him] as if in a mirror.” Heaven will be direct exposure to the fullness of His glory. Why there and not here? Because we still have sin. Yet the split second Christians die, they are instantly transformed to be as righteous as Christ. Now we are declared as perfectly righteous as Christ. Then we will be made as perfectly righteous as Christ. If you are in Christ, this will be your state into all of eternity. Therefore I have to make the two following conclusions: One, we can think of our time here on earth as we are being made more holy like God only as preparation for our future existence with Him. And two, if you really want to go to heaven and be as holy as God throughout all of eternity, isn’t it safe to assume you’d desire it right now as well?
Randy Smith

FREE Online Croatian Bible. Psalms Chapter 105:1-45.

Main Index: Croatian Bible

 

Psalms 105

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

105:1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješćujte među narodima djela njegova!

105:2 Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova čudesa!

105:3 Dičite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

105:4 Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

105:5 Sjetite se čudesa koja učini, njegovih čuda i sudova usta njegovih!

105:6 Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

105:7 On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

105:8 On se uvijek sjeća svojega Saveza, riječi koju dade tisući naraštaja:

105:9 Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

105:10 Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vječni Savez,

105:11 govoreći: “Tebi ću dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu.”

105:12 Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj,

105:13 išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

105:14 ali ne dopusti nikom da ih tlači, kažnjavaše zbog njih kraljeve:

105:15 “Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!”

105:16 I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne.

105:17 Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan.

105:18 Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše,

105:19 dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ potvrdi.

105:20 Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega.

105:21 Za domaćina ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga,

105:22 da velikaše njegove po volji uči i starce njegove mudrosti da vodi.

105:23 Tad Izrael u Egipat uđe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji.

105:24 Narod svoj umnoži veoma, učini ga jačim od dušmana.

105:25 Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu.

105:26 Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

105:27 Činjahu među njima znake njegove i čudesa u Kamovoj zemlji.

105:28 Posla tmine, i smrknu se, al’ prkosiše oni riječima njegovim.

105:29 U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

105:30 Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske.

105:31 Reče, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

105:32 Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

105:33 Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

105:34 Reče, i skakavci dođoše i bezbrojne gusjenice s njima.

105:35 U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva.

105:36 Pobi sve prvorođene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

105:37 Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe.

105:38 Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

105:39 Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoć sja.

105:40 Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

105:41 Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteče kao rijeka.

105:42 Tad se sjeti svete riječi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu.

105:43 Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

105:44 I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše,

105:45 da čuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!