We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

Life: the time God gives you to determine how you spend eternity

FREE Online Croatian Bible. Psalms Chapter 132:1-18.

Main Index: Croatian Bible

 

Psalms 132

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

132:1 Hodočasnička pjesma.

132:2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

132:3 “Neću ući u šator doma svog nit’ uzaći na ležaj svoje postelje,

132:4 neću pustit’ snu na oči nit’ počinka dati vjeđama,

132:5 dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.”

132:6 Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.

132:7 Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!

132:8 “Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!

132:9 Svećenici tvoji nek’ se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek’ radosno kliču!

132:10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!”

132:11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: “Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.

132:12 Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit’ na tvom prijestolju.”

132:13 Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.

132:14 “Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

132:15 Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.

132:16 Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.

132:17 Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.

132:18 U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat’ vijenac moj.”