Main Index: Croatian Bible
Psalms 107
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]
107:1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
107:2 Tako nek’ reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dumanske
107:3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
107:4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć’ do naseljena grada.
107:5 Gladni su bili, eđu izmoreni, dua je klonula u njima.
107:6 Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istre iz svih nevolja.
107:7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
107:8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
107:9 Jer gladnu duu on nasiti, duu izgladnjelu on napuni dobrima.
107:10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvođima,
107:11 jer su prkosili besjedama Bojim i prezreli naum Svevinjega.
107:12 Srce im stoga skri patnjama: posrtahu, a ne bjee nikog da im pomogne.
107:13 Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istre iz svih nevolja.
107:14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
107:15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
107:16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
107:17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispatajuć’ svoje opačine:
107:18 svako se jelo gadilo dui njihovoj, do vrata smrti oni dođoe.
107:19 Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istre iz svih nevolja.
107:20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i ivot im spasi od jame grobne.
107:21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
107:22 Nek’ prinose rtve zahvalnice i kličući nek’ djela njegova kazuju!
107:23 Oni koji lađama zaplovie morem da po vodama silnim trguju:
107:24 oni vidjee djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
107:25 On reče i olujni se vjetar uzvitla to u visinu die valove mora.
107:26 Do neba se dizahu, u bezdan se sputahu, u nevolji dua im ginula.
107:27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
107:28 Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istre iz svih nevolja.
107:29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoe.
107:30 Obradovae se tiini, u eljenu luku on ih povede.
107:31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
107:32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
107:33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u ednu zemlju;
107:34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće itelja njezinih.
107:35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
107:36 i naseli ondje izgladnjele te podigoe grad gdje će ivjeti.
107:37 Zasijae njive, posadie vinograde to im donijee obilnu ljetinu.
107:38 I on ih blagoslovi te se namnoie silno i stada im se ne smanjie.
107:39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
107:40 Onaj to izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
107:41 Iz nevolje pÓodie ubogog i obitelji k’o stada ÓumnoÄi.
107:42 Videć’ to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
107:43 Tko je mudar nek’ o svemu tom razmilja i nek’ uvidi dobrotu Jahvinu!