Main Index: Croatian Bible

Psalms 104

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
[67]
[68]
[69]
[70]
[71]
[72]
[73]
[74]
[75]
[76]
[77]
[78]
[79]
[80]
[81]
[82]
[83]
[84]
[85]
[86]
[87]
[88]
[89]
[90]
[91]
[92]
[93]
[94]
[95]
[96]
[97]
[98]
[99]
[100]
[101]
[102]
[103]
[104]
[105]
[106]
[107]
[108]
[109]
[110]
[111]
[112]
[113]
[114]
[115]
[116]
[117]
[118]
[119]
[120]
[121]
[122]
[123]
[124]
[125]
[126]
[127]
[128]
[129]
[130]
[131]
[132]
[133]
[134]
[135]
[136]
[137]
[138]
[139]
[140]
[141]
[142]
[143]
[144]
[145]
[146]
[147]
[148]
[149]
[150]

104:1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven veličanstvom i ljepotom,

104:2 svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

104:3 na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

104:4 Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

104:5 Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

104:6 pokrio si je vodama bezdanim k’o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

104:7 na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

104:8 Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

104:9 Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

104:10 Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

104:11 Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

104:12 Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.

104:13 Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

104:14 Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

104:15 i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

104:16 Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

104:17 Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.

104:18 Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

104:19 Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.

104:20 Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

104:21 Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

104:22 Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

104:23 Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.

104:24 Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

104:25 Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

104:26 Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

104:27 I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.

104:28 Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

104:29 Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

104:30 Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

104:31 Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek’ se raduje Jahve u djelima svojim!

104:32 On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

104:33 Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

104:34 Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.

104:35 Nek’ zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek’ više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!